Još tri dana i počinjemo kokodakati!

Najbolji novinar među rukometašima otkriva vam jesu li golubovi pismonoše brži od tuniskih računala, tko je pokupio 500 eura i što je bio dodatni motiv prije utakmice sa Španjolcima...

Iza nas je već deseti dan tuniske ekspedicije i sad tek počinje ono pravo. Dolaskom u Tunis morali smo se prilagoditi najprije na osoblje koje govori sve jezike, a to znaci da nabace osmijeh i onda k'o ludi kimaju glavom i mašu rukama, pa se ti misli kada ti žele reći "Dobro jutro", a kad pitaju: "Hoćeš novi ručnik?"

Inace, organizacija ovog Svjetskog prvenstva je takva da bi bilo koja hrvatska županija bez problema organizirala SP na većoj razini. Spavamo na krevetima koji su oblikom identični postolju kakve 500-litarske bačve, a hrana je toliko monotona da nam treba još samo 3 dana da prokokodačemo.

Na raspolaganju imamo i računalo! Čak!! Doduše, muzejski primjerak, ali je ipak brži od goluba pismonoše. Srećom, postoji u našoj reprezentaciji uvijek dobrih ideja za zabavu i upravo se jadna takva danas i realizirala.

Šetamo uz bazen, ruke u džepovima, kad netko baci "udicu". Naravno ne u bazen, nego padne pitanje tko bi skočio u hladnu vodu za 500 eura. Ha, dobro, pomislih. Na ruci mi ronilački sat, valjda im to nešto govori, koliko smo voda i ja bliski. A nije sve ni u kunama, ima nešto i u eurima, pa zar nismo na putu za Europu?

Lagano izvadih mobitel iz džepa, cimer Šprem već provjerio da nisu falsifikati i o-pa-laaa...pljas!!! Lagano se otresao, kao lovački pas, kad donese lovinu iz vode i trk u sobu.

16.30 sati. Sastanak prije utakmice. Analiziramo naše stare mušterije, Španjolce. Ma teško možemo o njima reći nešto novo, kao ni oni o nama, ali mora se. Međutim, ovaj put smo radi još boljeg motiva spomenuli i uvrede koje smo dobili putem interneta. Rečeno nam je da smo kao k***c.

Ne znamo zašto, i zaista zvuči grubo, iako se zna da je to samo jedan organ našeg tijela kao i svaki drugi. Međutim, slatko smo se nasmijali tome. Iz više razloga:

1. Nije li to nježan, uredan i čist organ (uvijek je bilo: "Čistoća je pola zdravlja")
2. Kad je potrebno zna biti i veći (kao što smo mi bili veći od Španjolaca)
3. Nije li opušten kad dobro odradi posao (kao što smo mi opušteni nakon utakmice protiv Španjolaca).

Zato, najvažnije nam je drzati se stare "drugarske": "Ništa-nas-ne-smije-iznenaditi!

Usput, današnjom pobjedom uljepšali smo Linu dan. Naš je izbornik po treći put postao djed! Čestitamo na unuci Niki i onako, kao nije naš posao, pitamo kad će popravni, kad će unuk doći na red?

A Španjolci? Poveli ljudi 6 razlike, ali mi ne bi bili mi, kad ne bi vjerovali u sebe. Nismo razmišljali kako oni igraju, već smo se koncentrirali na ono što znamo i možemo i drž' se toga. Za nagradu, poslije utakmice, dobili po jedno pivo!

Nije ni loše, ipak ima još utakmica pred nama, a ja želim pozdraviti prijateljicu Mateju, koja na žalost ostaje u Zagrebu mjeriti visinu snijega i ne može doći u Tunis.

Naravno, i sve vas koji nam držite palčeve.

Pozdrav iz Tunisa!