Privatno otvaranje Igara, Ljubin išijas i - opća depilacija

Ekskluzivno za Sportnet.hr, iz Olimpijskog sela u Ateni javlja se član "kaznene ekspedicije" koji je u utorak završio na špicama stotina svjetskih TV-kanala, naš Sportaš u mreži - Nikša Kaleb...

Brod je prošao 6 etapa, na sreću bez oštećenja (čitaj: ozljeda) i igrači maksimalno koriste zasluženi odmor nakon utakmice protiv Grčke. Malo smo se pribojavali nemirnog grčkog mora (čitaj: publike), ali su bili umireni već tijekom prvog poluvremena. To je omogućilo našem skromnom brodu da po bonaci odradi drugo poluvrijeme.

Danas je dan odmora, u kojem smo dobili za nagradu odlazak u centar Atene. I to dva sata, čak! Malo shopping, malo šetnja i već se pitaš, što su ti dva sata - prošlo kao dlanom o dlan. Ipak, dobro nam je došlo da se malo odmorimo od rukometa, pa u ovom javljanju koristim prostor za opisati neka zbivanja između treninga i utakmica.

Scena prva: glavni glumac Drago Vuković (najmlađi član repke).
Popodnevni odmor je obvezan i Drago ga je shvatio maksimalno ozbiljno, te je zaspao u roku od pet minuta. E, sad na scenu stupa starija ekipa, Vori, Dominiković, Balić i Lacković.Uzeli su Dragin mobitel, pomaknuli sat sa 15:20 na 16:20 sati, te ga probudili, a on sav pospan i ne zna što mu se događa. "Ustaj Drago, moramo na otvaranje OI, došlo je do promjene plana" - viču svi uglas. Skače on na noge, guraju mu hlače u ruke, drugi već dodaje košulju, žuri Drago kao da na vjenčanje kasni! Za tri minute opremili ga kao princa! Izletio majstor niz stepenice pred zgradu, kao superman u najboljim danima, a vani....?

Nigdje nikoga, mrtva tišina, temperatura +42 i upravo nailazi gospodin Šegota iz HOO-a.
"Šta radiš ovdje?", upita.
"Evo čekam da krenemo na otvaranje", odgovara Drago.
"Skup je tek u 18:00, a sad je 16:00", govori Šegota, "što znači da se moraš pojaviti na ovom mjestu kad ti mala kazaljka dođe na 6, a velika opet na 12!"

Iznad Dragine glave, lagano se počeo pojavljivati upitnik visine, brat bratu, jedno pola metra i tek kad je čuo s balkona: "ha-ha-ha, ho-ho-ho, hi-hi-hi" i vidio ekipu s kamerama u ruci koja je cijelo vrijeme sve to snimala, shvatio je da je jedan prema nula za starije! Živijo, Drago!

Scena druga: HRT, novinari, žice, kablovi...
Bravo Ljubo, bravo Mario. Sretni smo kao mala djeca, svima osmijeh od uha do uha, kad pojaviše se naši tenisači kao naručeni. A tu su i novinari, stalno nešto snimaju...

Postrojili se mi da pozdravimo svečano naše brončane, pa kad je jedna od naših novinarki vidila s kakvom puknutom ekipom ima posla, lagano je prokomentirala: "Kaaakva baagra!". Naravno mislila je koliko elana za šalu! I tako, nastavili mi po planu i programu, ukočili se, uvukli trbuhe, digli čela i na zapovijed:
"Pozdrav brončanima!", zaorilo se. "POZDRAV!"

Mario i Ljubo krenuli u svečani pregled počasne satnije, stupaju kao u Alan Fordu, satnija se trese od smijeha, a kako i ne bi kad se Ljubo savio u leđima kao da ima išijas, a guzica mu kasni za njim dva metra! Na sreću za njega, to je trajalo svega desetak metara.

Eh, dobili i mi konačno otpust i počeli zagledavati opremu, kamere, žice, kablovi, kad netko primjeti medju svom silnom opremom - nekakav sitni dio opreme sa stražnje strane naše novinarke - konopčić. Zapravo dva, jedan okomiti, jedan vodoravni. Auuuu... očitavalo se s usana naših rukometaša. Svima oči narasle za dva broja! "Otpust", morao je zavikati naš maser jos jednom da nas vrati u stvarniost. Ipak smo došli s mislima o što boljem uspjehu!

Scena treća: Depilacija!?
Postrojavanje više nije u modi, pa smo morali izmisliti nešto novo. Počela je općenarodna depilacija, svi redom i to gornji dio tijela, a ako osvojimo neku od medalja, na red dolaze i noge! Rezultat možete vidjeti uz pjesmu: "Skini, skini, skini me, ti me skidaš najbolje..."

Vjerujem da će biti još natjecanja na kojima će režija raditi 120 na sat i da vam neće biti dosadno s vašim rukometašima.

Pozdrav svima iz Atene!