U Istanbulu nas čeka "pakao" s 12 000 Turaka

Nakon ove večerašnje pobjede zaista bi bilo šteta da ne podijelimo radost sa svima vama, čitateljima Sport Neta i svim ostalim navijačima koji su vjerovali u nas i nakon početnih poraza. Mnogi su nas nakon utakmica s Jugoslavijom i Njemačkom već bili "pokopali", što im ja i ne zamjeram, uistinu nismo dobro izgledali. No, utakmica u pobjeda protiv Estonije puno nam je značila, naročito u psihološkom smislu, da se "zbijemo" i protiv Italije pružimo sve od sebe da pokušamo pobijediti i vratiti se u igru.

Mislim da je najvažnija stvar koja nam se desila nakon te utakmice s Estonijom činjenica da smo shvatili i međusobno se dogovorili da moramo protiv Italije odigrati "luđačku" obranu, kad nam već napad ne ide kako treba. A taj napad je neshvatljiv - imamo uistinu puno pravih "napadača" u momčadi, ali nikako da krene više igrača u jednoj utakmici, da se "dignemo" napadački i pružimo ono što možemo. Kao da smo u nekakvom grču kad krenemo u napad, no sjajna je stvar što smo jednog tako velikog protivnika poput Italije pobijeidli obranom. Napad će proraditi kad - tad, jednostavno - mora, a svi se skupa nadamo da će se to dogodit upravo u sljedećoj utakmici protiv Turaka.

To je ono šta nas čeka, danas u 10 ujutro odletjeli smo za Istanbul, nadam se da će tamo "logistika" biti bolja, telefonske veze kvalitetnije, a što je najvažnije - da će nas rezultat "poljubiti". Protiv domaćina ćemo igrati u dvorani s 12 000 mjesta, čujemo da je već do danas prodano 11 000 ulaznica, jasno je da nas očekuje pravi "turski pakao". No, ne bojimo se atmosfere, većina nas je već igrala u Turskoj u užarenoj atmosferi protiv njihovih klubova, a i dovoljno smo iskusni i imamo utakmica "u nogama" da nas nikakav pritisak s tribina ne može "pomesti". Samo se jedne stvari plašimo, a to nisu ni turski igrači, ni turski navijači nego - suci. Oni su Tursku doveli na prvo mjesto krađom u utakmici protiv Španjolaca, dobro, kasnije su to suci vratili Španjolcima protiv Izralea, ali bojim se samo da ne moramo umjesto petorice - igrati protiv sedmorice na parketu.

Glavna stvar u toj utakmici je zaustaviti Kutluaya. Uz sva njihova imena i zvijeze, Kutluay je jedini čovjek koji može "razbiti" svakoga, ako uđe u seriju. Oni će sigurno igrati "u transu", pred domaćim navijaima, ali naša predstava protiv Italije daje nam nadu da možemo i njih zaustaviti. Momčadska, agresivna obrana je ključ našeg uspjeha, moramo odigrati "hladnih glava" i ne dopustiti im da ih atmosfera ponese. Utakmica s Italijom razbila nam je veliki psihološki pritisak, tako da se nadam najboljem. Znamo koliko nam znači ta utakmica, svjesni smo da pobjeda donosi borbu za medalju i put na Svjetsko prvenstvo.

Za kraj, još malo o Antalyi, za rastanak. Stvarno nas je sve ugodno iznenadio ovaj turistički grad, sjajno mjesto za odmor, puno popratnih sadržaja, bazena, parkova, restorana... I nemojmo se čuditi zašto bogati Europljani idu u Grčku i Tursku, a ne kod nas, jer ovo što Antalya pruža svojim gostima, kod nas nećete naći ni blizu. A ako i nađete - ogulit će vas cijenom, tako da vam neće pasti na pamet doći i dogodine.

Da ne zaboravim - hvala svima koji su nam uputili podršku preko Sport Neta svojim mailovima, hvala Dudi Šimencu na lijepim riječima, ali i svim navijačima koji vjeruju u nas. Mi ćemo protiv Turaka dati sve od sebe, kao i protiv Talijana, nadam se da će biti mjesta za još jedno veliko slavlje. Do slijedećeg javljanja - iz Istanbula, pozdravlja vas Nikola Vujčić.