Bolji nego ikad prije

Da bi upravo okončana teniska sezona mogla biti najuspješnija u Karlovićevoj karijeri pokazao je već prvi tjedan i siječanjski dolazak do četvrtfinala Chennaija. Nešto više od mjesec dana kasnije dogurao je do finala San Josea, uz poraz od Andyja Murraya, dok je u prvoj polovici travnja napravio i korak više, uzimanjem naslova u Houstonu s finalnom pobjedom nad Marianom Zabaletom. Od svih podloga, prvi naslov Ivo je osvojio baš na zemlji (doduše, zelenoj), na što bi se malo tko kladio.

Na europskoj crvenoj zemlji nije išlo tako dobro, a travnati dio sezone donio je pomak u pozitivnom smjeru i najavu odlične druge polovice godine. Počelo je finalom Challengera u Surbitonu, s porazom od Jo-Wilfrieda Tsonge, nastavilo se četvrtfinalom Queen's Cluba u kojem ga je nadjačao Arnaud Clement, a završnica pripreme za Wimbledon donijela je titulu u Nottinghamu, uz finalni uzvrat Clementu za poraz samo tjedan ranije. U Wimbledonu, ipak, nije išlo tako dobro, iskusni Fabrice Santoro pokazao se kao preteška prepreka u pet setova prvog kola, nanijevši Karloviću već treći uzastopni poraz na startu najvećeg svjetskog turnira na travi.

Na ljetnoj sjevernoameričkoj turneji "Karlo" se istaknuo s dva polufinala, u Washingtonu s porazom od Andyja Roddicka, u New Havenu od Mardyja Fisha, dok je u završnici godine iz tjedna u tjedan igrao kvalitetno, uz polufinale Tokija (David Ferrer), treći naslov sezone u Stockholmu (Thomas Johansson u finalu) i polufinale Basela (Roger Federer). Pozicija na Entry listi redovito se popravljala, sve do sadašnjeg renkinga karijere s 22. mjestom na svijetu.

Ono što je bilo manje dobro i što je, u konačnici, Karloviću odnijelo priliku da ozbiljnije konkurira za nastup na Masters Cupu u Šangaju su rezultati s Masters Series i Grand Slam turnira. U prvom dijelu sezone još nije imao dovoljno dobar renking da bi nastupao na svim Masters Series turnirima, okušao se samo u Miamiju s porazom od Guillerma Garcije-Lopeza već na startu, dok je u drugoj polovici godine jedino u Madridu prošao više od dva kola, uz ispadanje u osmini finala protiv Nicolasa Kiefera. Nedostajalo je i malo sreće, u Montrealu i pariškom Bercyju je već u drugom kolu morao na Rogera Federera.

Grand Slam turniri su, pak, donijeli tek jednu pobjedu, prolazak Jamesa Blakea u prvom kolu Roland Garrosa, no na pariškoj crvenoj zemlji je odmah potom stiglo i razočaranje, propušteno vodstvo od 2-0 u setovima u drugom kolu protiv Jonasa Björkmana. Na startu Australian Opena ispriječio se Jürgen Melzer, u Wimbledonu se dogodio već spomenuti Fabrice Santoro, dok je na US Openu znak "stop" postavio Arnaud Clement, s kojim se ove godine susretao čak četiri puta (2-2).

Uz rezultatski, i igrački napredak bio je vidljiv, a slični nastupi mogli bi donijeti još niz dobrih vijesti u sljedećoj sezoni. Dosta je bodova za obraniti, ali i puno prostora za veće dosege na Masters Series i Grand Slam turnirima.

Obzirom na 64 odigrana meča (43 pobjede, 21 poraz), Ivo je i u najjačem dijelu svoje igre, na servisu, ove godine postigao nešto što nikad nije, predvodeći sve tenisače na ATP Touru u broju asova (1318), dobivenih servis-gemova (94 %), osvojenih poena nakon prvog servisa (84 %) i spašenih break-lopti (75 %). Ako nešto zapne, servis je uvijek tu za pomoć.

Ljepši dio priče vezan je uz ATP Tour, a onaj lošiji, kao i prošle godine, uz reprezentaciju, u kojoj Karlovića ponovno nije bilo. Uvjet za drugačijom raspodjelom novca među reprezentativcima za nastup "pod zastavom" i dalje stoji, taj uvjet se neće promijeniti, a bez želje za popuštanjem jasno je da se Ivo u reprezentaciji neće naći ni sljedeće godine, a obzirom na najavljena zatvorena vrata izbornika Gorana Prpića, možda ni u daljoj budućnosti. "Karlo" je ostao čvrst u svom stavu bez obzira što zbog nastupa u reprezentaciji nijedan vrhunski tenisač još nije nazadovao, može se samo profitirati...