Budućnost hrvatske reprezentacije

U pogledu unatrag prema Marinu Čiliću u 2007., najbolje je krenuti od kraja. 19-godišnji hrvatski adut je u listopadu u svom posljednjem ovosezonskom nastupu na ATP Touru dohvatio polufinale St. Petersburga, a taj rezultat donio mu je skok na 71. mjesto Race ljestvice i novi renking karijere. Marin se, tako, tek pred kraj godine probio među najboljih sto, u društvo u kojem smo ga očekivali i koji mjesec ranije.

Nakon lošijeg uvodnog dijela sezone, Čilić se u godini koju polako napuštamo počeo vraćati na pravi put u prvoj polovici travnja naslovom na "zemljanom" Challengeru u Casablanci. Potvrda rasta forme dogodila se nedugo potom na premijernom izdanju Challengera u Rijeci, također na crvenoj zemlji, a za pravu stvar na ATP turnirima morali smo čekati prijelaz na travu i prvu polovicu lipnja u londonskom Queen's Clubu.

Na travnatim terenima kraljičinog kluba Marin je demonstrirao da se dobro snalazi na različitim podlogama, a ne samo na "crvenoj prašini", na kojoj je prije dvije godine osvojio juniorski Roland Garros. U Londonu je krenuo startnim iznenađenjem protiv iskusnog domaćeg aduta Tima Henmana, potom nanizao i Kolumbijca Alejandra Fallu i opasnog Francuza Jo-Wilfrieda Tsongu, da bi u četvrtfinalu izgubio u dva tijesna seta protiv Andyja Roddicka, koji je kasnije otišao do svog četvrtog naslova na tom turniru.

Čilić je već tada stigao na prag prvih sto na Entry ljestvici, a raniji proboj ispod 100. mjesta spriječili su slabiji rezultati do završnice sezone, s rujanskim četvrtfinalom Pekinga kao jedinom pravom iznimkom. Ipak, otvorilo se u posljednjim tjednima, a posebno bitno je što će popravljeni renking Marinu omogućiti izravan ulazak u glavni ždrijeb Australian Opena, "mučenje" kroz kvalifikacije sada je iza njega.

Foto: Davor Sajko

Mario Ančić krenuo je u godinu među prvih deset na svijetu, najavio ambicije u sezoni dolaskom do osmine finala Australian Opena, a onda se dogodilo. Krefeld, prvo kolo Svjetske skupine Davis Cupa protiv Njemačke i osjećaj slabosti u porazu od Tommyja Haasa, predaja Andreasu Seppiju u Marseilleu neposredno nakon reprezentativnog nastupa, pa dijagnoza koju liječnici nisu ustanovili isprve - ozbiljniji oblik mononukleoze, s izvjesnim višemjesečnim strogim mirovanjem.

Mario se nije htio vraćati dok ne bude potpuno "očišćen" od bolesti, pa je stanka potrajala do početka kolovoza i nastupa na Masters Series turniru u Montrealu, uz pobjedu nad Fredericom Niemeyerom i poraz od Paul-Henrija Mathieua u drugom kolu. Tjedan kasnije Ančić je "skinuo" Tommyja Haasa u Cincinnatiju, no na tom turniru već ga je ozbiljno smetala bol u desnom ramenu koje je ozlijedio nekoliko tjedana ranije. U drugom kolu izgubio je od Jürgena Melzera, na startu New Havena bolji je bio Stanislas Wawrinka, a iza toga slijedila je nova stanka, uz propuštanje US Opena.

Drugi ovogodišnji povratak na teren dogodio se u prvoj polovici listopada u Stockholmu, s dolaskom do četvrtfinala i porazom od Thomasa Johanssona, dok je potvrda kvalitete stigla na Masters Series turniru u Madridu, uz pobjede nad Marcom Gicquelom, Jamesom Blakeom i Paul-Henrijem Mathieuom, pa četvrtfinalno posustajanje u dva seta ogleda s Novakom Đokovićem, trećim na svijetu.

Mario je u borbi s bolešću i ozljedom morao propustiti niz turnira, uključujući i tri od četiri najveća (Roland Garros, Wimbledon, US Open), a nemogućnost da obrani sve lani osvojene bodove na koncu ga je gurnula na 83. mjesto na svijetu na kraju sezone. Jasno, Ančić vrijedi puno više, a ako bude zdravlja i dovoljno sreće sa ždrijebom na većim turnirima, ne treba sumnjati da će vrlo brzo popraviti renking.

Iduća sezona će Marinu i Mariju biti važna i zbog pokušaja da što prije vrate Hrvatsku u elitno društvo, Svjetsku skupinu Davis Cupa. Ivan Ljubičić se oprostio, a Ivo Karlović se i dalje ne vidi u reprezentaciji, pa će Čilić i Ančić biti glavni aduti u singlu, uz prvi test u travanjskom ogledu s Italijom u drugom kolu Skupine I Euroafričke zone.

Mario je već iskusan u Davis Cupu, Marin je silom prilika doživio kako je to biti prvi "reket" reprezentacije u rujanskom susretu s Britancima za ostanak u Svjetskoj skupini, a uz Lovra Zovka kao korisnu opciju u paru, nadajmo se da će to biti dovoljno da Hrvatsku već 2009. ponovno vidimo tamo gdje bismo željeli da bude, među najboljih 16 reprezentacija svijeta. Kvalitetu za takvo što definitivno imamo.