Čilićev München - samo bljesak ili naznaka povratka forme?

U svom 13. pojedinačnom finalu karijere Marin Čilić po sedmi put je napustio teren pognute glave. Po drugi put je u Münchenu ostao bez trofeja nakon što je 2010. izgubio od Mihajla Južnija. Ove godine "krvnik" mu je bio Philipp Kohlschreiber.

Oni koji često i detaljno prate tenis, ali pogotovo karijeru Marina Čilića, reći će da je prvi hrvatski "reket" izvan forme još od tamo negdje ožujka 2010. godine. Ta konstatacija je vjerojatno i točna s obzirom na omjer Marinovih predispozicija i rezultata koje je ostvario. No, svako koliko bi "bljesnuo", odigrao neko finale ili čak osvojio turnir, i onda ponovno pao u prosječnost, koliko god to grubo zvučalo ako znamo da je Marin 22. tenisač svijeta, što nije mala stvar.

Da li je stoga i prošlotjedni niz u Münchenu samo slučajnost ili pak početak povratka u staru formu?

Potpisnik ovih redaka skloniji je ovoj prvoj tezi, da se ovdje ipak radi o spletu okolnosti te da München nije ponudio nikakav značajniji napredak u pogledu Marinove igre. Pa iako se nikako ne smije podcijeniti Marinov ulazak u finale bilo kojeg ATP turnira, isto tako treba biti objektivan pa reći da protivnici s kojima se sastao u Münchenu nisu ni blizu svjetskog vrha. Bachinger je od ovog tjedna 99., Južnij 34., Haas 109., a Kohlschreiber 25. tenisač svijeta.

Stoga ni ne možemo znati koliko je blizu ili daleko Marin od onih najboljih.

Servis je tijekom prva tri meča bio prilično solidan, posebno protiv Bachingera i Haasa, no u finalu ga je potpuno izdao. Ubacio je katastrofalnih 37% i, još važnije, dobio vrlo malo jeftinih poena na servisu, a upravo to mu je polazilo za rukom primjerice u polufinalu protiv Haasa.

U igri s osnovne linije nismo primijetili nikakvu pozitivnu razliku u odnosu na prethodne mečeve. I dalje je Marin puno oscilirao (pogotovo protiv Južnija) pa je tako protiv Haasa i Bachingera bio praktički nepogrješiv, a protiv Kohlschreibera "ranjiv" i nemoćan. Nijemac, kojemu je trijumf u Münchenu bio četvrti naslov u karijeri, je pokazao kako se igra agresivno i napadački, bez odstupanja čak i u kritičnim trenucima.

Bilo da je bio suočen s break loptom ili da je imao break priliku, nije ni na trenutak pomišljao o bilo kojoj drugoj taktici osim napadačkoj. Nastavljao je s agresivnom i riskantnom igrom, koja mu se na koncu i te kako isplatila. Poslije meča Čilić je izjavio da nikako nije mogao pronaći ritam iz prethodnih mečeva, no treba biti pošten i priznati da je i Kohlschreiber uvelike na to utjecao.

Pojedini trenuci iz povijesti uče nas da budemo oprezni poslije Marinovih finala ili naslova. Naime, prošle godine osvojio je jedan naslov i igrao još tri finala i nakon tih turnira redovito bi rano ispadao na prvom idućem turniru. Primjerice nakon što je osvojio St. Peterburg u listopadu prošle godine ispao je u drugom kolu Valencije od Granollersa, a nakon što je nekoliko tjedana ranije igrao finale Pekinga ispao je u prvom kolu Šangaja od Ramosa.

Zato ćemo s posebnom pozornošću pratiti Masters 1000 turnir u Madridu ovog tjedna na kojemu Marin u prvom kolu ima za protivnika nezgodnog Španjolca Alberta Montanesa. Ako pobijedi, Marin će u drugom kolu igrati protiv osmog nositelja Johna Isnera. Madrid će biti pravi pokazatelj da li je Marinov tjedan u Münchenu bio tek plod slučajnosti ili ipak naznaka povratka bolje forme.