Ima neka tajna veza Čilića i Moskve: "Tri uzastopna naslova na istom turniru? To još nisam postigao"

Od Moskve do Moskve. Tih (pre)dugih 12 mjeseci trajao je post Marina Čilića na ATP Touru koji se vrlo lako mogao prekinuti i ranije, no gledajući cijelu sezonu i oscilirajuće igre prvog hrvatskog reketa dobro je da je u nedjelju taj post uopće i stao na istom mjestu, u ruskoj prijestolnici.

Gdje je onaj prošlogodišnji naslov označio i daleko najuspješniju godinu karijere najboljeg hrvatskog tenisača, ne samo zbog osvajanja Grand Slama, već i po broju osvojenih naslova, njih četiri (Zagreb, Delray Beach, US Open, Moskva), što će možda ostati i nedostižno za neka buduća vremena.

Jučerašnji, pak, naslov ili, kako je izgledalo izuzev prvog nastupa, šetnja do titule, označio je da će Čilić i osmu godinu u nizu završiti upisan kao jedan od pobjednik mnogobrojnih ATP turnira (66). Stoga je branitelj naslova na pitanje o tome koji mu je trofej draži morao dobro odvagnuti: „Prošla godina donijela je puno emocija. Ove je nešto drugačije. Osjećam se puno opuštenije na terenu. Možda je ova titula posebnija u smislu da je uvijek teže obraniti naslov nego ga prvi put osvojiti“.

Kako god Čilić k srcu primio drugu moskovsku pobjedu nad istim protivnikom u finalu, što se dogodilo prvi put u 26-godišnjoj povijesti turnira, već se počela rađati neka tajna veza između Čilića i Moskve. Takvu je imao s s Chennaijem gdje je dva puta uzastopno osvajao naslov, najveću je imao sa Zagrebom gdje je četiri puta bio pobjednik, ali nikada tri puta u nizu. Zato bi Moskva mogla sljedeće godine mogla donijeti nešto što Čilić nikada nije ostvario u svojoj karijeri.

“Kremljin kup postao je poseban za mene. Naravno da ću se vratiti sljedeće godine. Tri uzastopne titule na istom turniru još nisam postigao u svojoj karijeri“.

Nešto zapadnije baš je to u nedjelju uspjelo Tomašu Berdychu. U Stockholmu je i treći put zaredom, preko Jacka Socka (7:6 (1), 6:2), otišao do kraja, za svoju, može se reći, tek 12. titulu u karijeri. Kao što Čiliću sve više odgovara Moskva, tako je i Berdych, kako je rekao na ceremoniji dodjele pehara, našao dio svijeta koji mu odgovara: „Definitivno sam ovdje ispisao povijest. Ponekad pronađete djelić na zemaljskoj kugli koji vam odlično odgovara, kao što je za mene to slučaj ovdje“.

Povijest je dotaknuo i David Ferrer. Osim što je s 500 bečkih bodova (Steve Johnson, 4:6, 6:4, 7:5) praktički zaokružio osmoricu najboljih koji će u London, s 26. naslovom u karijeri pridružio se Tomu Okkeru, Nizozemcu koji je igrao u doba Arthura Ashea. I Okker je poput Ferrera svojedobno bio najuspješniji igrač po broju osvojenih turnira (26), a da nikada nije osvojio Grand Slam naslov. Za to je kao i Ferrer (finale Roland Garros 2013.) imao tek jednu priliku, na US Openu 1968. Godine.

Upravo je Španjolac bio posljednji sudionik još jednog rariteta koji se ponovio prethodnog tjedna. Zajedno s Tipsarevićem (Stuttgart) i Isnerom (Newport) u srpnju 2012. godine bio je jedan od tri prva nositelja koji su tog tjedna osvajali turnir (Bastad). Sada su to nakon više od tri godine u istom tjednu s njim ponovili Čilić i Berdych.