Jedan gem je dvaput promijenio - sve

12 sudbonosnih wimbledonskih minuta

Posljednji gem muškog pojedinačnog finala 2013. i gem wimbledonske povijesti nahranio je britansku glad nakon višedesetljetnog posta za pobjednikom muškog pojedinačnog Wimbledona.

Murray je godinu ranije prekinuo niz od sedam britanskih polufinalnih poraza unazad 15 godina. Tim Henman je naime sva četiri puta izgubio meč među posljednjom četvorkom, a Murray je triput pao u traganju za pobjedničkim polufinalnim izlaskom sa središnjeg terena. Ipak, iz četvrtog pokušaja je Škot, pobjedom nad Tsongom, izborio prvo wimbledonsko finale. Tada, mjesec dana prije nego će u Wimbledonu postati olimpijski pobjednik, Roger Federer je u velikom dvoboju osvojio svoj, zasad, posljednji Grand Slam.

Upravo je olimpijsko skidanje dijela pritiska nagovijestilo da Murray ima snage za rušenje tradicije. Sljedeće sezone, 2013., wimbledonski trofej bio je u njegovim rukama.

Murray je ponovo izborio finale, u kojem je protiv Novaka Đokovića vodio 2:0 u setovima, imao 5:4 u gemovima i servis. Servis za konačnu krunu. Izborio je i 40:0, ali taj gem - koji je trajao 12 minuta - nije mogao drukčije završiti.

Na poen do osvajanja Wimbledona, s tri prilike u džepu, Murray je očekivano počeo griješiti. Đoković to koristi i stiže do break-lopte. Koja bi značila povratak u meč, i tko zna kakav nastavak tog wimbledonskog poslijepodneva. Prvu šansu Murray spašava servisom. Ali Đoković se ponovo može vratiti na 5:5. No tada je Murray odigrao možda i najveći poen svoje karijere. Nakon dugačke izmjene teških udaraca s obje strane, Đokovićeve sjajne obrane, Murray je izveo najbolji forhend karijere, na najneugodniju loptu svoje karijere, koja je prijetila početkom preokreta. Nadljudski forhend nakon izmjene od 20 udaraca donio je izjednačenje.

Adrenalin publike na središnjem terenu dobrano je probio granice normalnog, a Murray i dalje nije bio wimbledonski pobjednik, ni nakon četvrtog izjednačenja u sudbonosnom gemu.

Nakon deset minuta ushićenja i nesigurnosti, slavlja i muke, još uvijek je bio - daleko od wimbledonske krune. U idućem poenu prijetila je nova break-lopta, no, na Đokovićev smeš Murray reagira kako samo on to zna i stiže do nove meč-lopte. Na kojoj konačno ubacuje dobar servis, Đoković griješi, a Murray osvaja zlatno britansko mjesto u wimbledonskoj povijesti.

Da nije dobio taj gem, Đoković bi na valu protivničke nesigurnosti i vlastitog samopouzdanja možda otišao do potpunog preokreta. "Da je Murray tada izgubio servis, bio bi suočen s vrlo jakim Đokovićem u tom trenu. A kako bi to završilo, o tome vjerojatno nitko ne želi razmišljati", kazao je Boris Becker o tim trenucima.

77 godina godina nakon Engleza Freda Perryja, Britanci ponovo imaju muškog pojedinačnog wimbledonskog pobjednika. Andyja Murrayja.

>16 sudbonosnih pariških minuta

Ovo nije sezona Tomaša Berdycha. Ozljeda, promjena trenera, prečeste nesigurnosti i propuštene prilike. Ali iskusni Čeh bio je posljednji koji je mogao spriječiti novo veliko rušenje neugodne tradicije od strane Andyja Murrayja.

Na poprištu svog jedinog Masters naslova (2005., pobjeda nad Ljubičićem u finalu) Berdych je u prvom setu četvrtfinalnog ogleda sa Škotom čvrsto držao servis. Na trenutke je djelovao kao igrač koji može svladati tada drugog na svijetu. Potvrđuje to i na početku tie-breaka - igre koja će trajati čak 16 minuta.

Forhend Tomaša Berdycha funkcionirao je besprijekorno. Ni Murray nije imao odgovora na njegove lopte. Nizao je sjajne poene, te poveo sa 6:1. No, Murray će tada, ponovo, pokazati svoju nadljudsku snagu u glavi. A Berdych upisati još jednu propuštene priliku više u svojoj karijeri.

Impresivnih pet set-lopti imao je Berdych, čime je mogao Murrayja staviti u strahovito tešku poziciju. U kojoj je ionako bio time što je ranije toga dana njegov konkurent za prvo mjesto Novak Đoković izgubio od Marina Čilića. K tomu, Škot je u prijašnjim mečevima počeo pokazivati znakove preopterećenja nakon 17 pobjedničkih mečeva od Dalekog istoka do lijepog plavog Dunava i Grada svjetlosti.

Međutim, još jednom, Murray je pokazao kakvom snagom raspolaže. Nakon 1:6 u toj odlučujućoj igri čudesno se uspio vratiti. Berdychova igra ipak je ostala na razini za koji tren. A Murray je na 8:8 pokazao da je čovjek time što je odservirao jedan od najgorih servisa karijere.

U sljedećem poenu Berdych stiže na skraćenu loptu, ali njegova lopta odlazi koji centimetar izvan terena. Frustrirani Čeh, bilo je tada jasno, propustio je još jednu priliku. Murray je okrenuo na 11:9 u svoju korist, na kraju tie-breaka koji je trajao 16 minuta.

Drugi set bio je uvjerljiviji, iako je Berdych vratio izgubljeni break.

Bio je to posljednji pokušaj da se zaustavi nadljudski Andy Murray u pokušaju da postane prvi Britanac kao teniski broj 1.

Škotska braća

Andy pojedinačno a Jamie Murray u paru mogu na završnom Mastersu sezone u Londonu postati prva braća ikad koja će na kraju sezone držati prvo mjesto ATP-ove ljestvice.

Unatoč svemu tomu, u šali možemo ustvrditi da će nakon svega Fred Perry ostati najbolji engleski tenisač svih vremena. Veliki teniski paradoks jest da Englez nije slavio u Wimbledonu već osam desetljeća.