Junak na junaka

Hrvatski tenis proslavio je niz uspjeha i u pamćenju je ostalo puno velikih dana otkako su se Prpić i Ivanišević 1990. susreli u Umagu, a stariji Goran svladao tada tek dolazećeg, 18-godišnjeg Splićanina sa 6:3, 4:6 i 6:4. U međuvremenu smo, spomenut ću samo ono najvažnije, proslavili Ivin Roland Garros 1997., Goranov Wimbledon 2001. i pohod na titulu u Davis Cupu prije četiri sezone, zaključen pobjedom u nezaboravnom bratislavskom finalu.

Bilo je toga još, hrvatski tenis je i nakon Majoli i Ivaniševića, naših Grand Slam pobjednika, doživio lijepe trenutke na ATP i WTA Touru, no na ovakav dan čekali smo gotovo 19 godina, još od svibnja spomenute umaške 1990. i Gorana protiv Gorana. Dočekali smo na turniru na kojem su hrvatski aduti uvijek bili u prvom planu, ispred svih ostalih, u dosadašnja tri izdanja u velikom broju i redovito uspješni, prvenstveno rezultatima Ivana Ljubičića, pobjednika iz 2006. i finalista u naredne dvije sezone.

Staviti svoj novac da će ovdje netko od Hrvata igrati finale uvijek je bila dobra oklada, figurativno rečeno, ako vam je nakon svega što se posljednjih dana pričalo uopće do klađenja na tenis. Ono što su željeli svi koji su ovih dana uz turnir i vole ovaj turnir, direktor Branimir Horvat u prvom planu, ostvarilo se ovotjednim pobjedama Marina Čilića i Marija Ančića, koji su proteklih dana pokazali najviše i zavrijedili stići do današnjeg susreta za krunu. Ančić je to sinoć, nakon teško izborene polufinalne pobjede nad Janom Hernychom, najbolje formulirao: "Mislim da je najpoštenije da bude ovako."

Nikad se nisu sreli u nekom službenom meču, jedino na treningu, ali jasno, Marin i Mario znaju se jako dobro iz odgledanih mečeva onog drugog i iz Davis Cup reprezentacije, čiji su jaki aduti. Ono što su pokazali u dosadašnjem tijeku tjedna će u ulogu favorita staviti drugopostavljenog Čilića, koji je odličnu formu s početka sezone očito zadržao i po povratku iz Australije u Europu, ne ispustivši ni seta u četiri pobjede na putu do finala.

Ančićev posao bio je teži, u prvom kolu protiv Lukaša Lacka i subotnjoj polufinalnoj pobjedi nad Hernychom preživio je dva velika izazova, povremeno tražio svoju najbolju igru, no kako je i sam rekao, čim dobiješ meč, u idućem kolu se sve briše i počinje ispočetka - svaki dan slijedi novo dokazivanje, pa tako i u nedjeljnom hrvatskom finalu. Kako god stvari izgledale na papiru, a i ja bih stavio Čilića u ulogu favorita za naslov, pravi odgovor dobit će se tek na terenu.

Marinu će ovo biti treće finale karijere na ATP turnirima, dosad je dobio oba, prošlog ljeta u New Havenu i u prvom tjednu ove sezone u Chennaiju, dok ih je Mario dosad odigrao deset, proslavivši tri titule na Touru, 2005. i '06. u Hertogenboschu i '06. u St. Petersburgu. Postotak uspješnosti u finalima također gura Čilića u ulogu favorita, ali i za ovo vrijedi priča o papiru i terenu - to su samo brojevi, brojevi ne igraju tenis.

Igraju ga trenutno prvi i treći hrvatski reket, nadajmo se da će uživati u ovom susretu i omogućiti svima nama koji ćemo gledati da uživamo zajedno s njima.

PBZ Zagreb Indoors, raspored za nedjelju (8.2.):

Ledena dvorana Doma sportova, od 14 sati: Damm/Lindstedt - Kas/Wassen, Čilić - Ančić (ne prije 17 sati).