Muster: "Ne mogu usporediti sebe i Rafu"

Direktor Branimir Horvat nadao mu se još 1995. godine, u sezoni u kojoj će, nešto kasnije, potvrditi tadašnju titulu kralja zemlje i osvojiti Roland Garros, najveći od svoja čak 44 naslova u karijeri, što dovoljno govori koliko je ta karijera bila blistava. Thomas Muster je u tim danima bio klasa, pogotovo na zemljanim terenima, no priliku da već tada zaigra na Mladosti, što je, kako je otkrio Horvat, bilo praktički dogovoreno, odnio je rat, napad na Zagreb koji se dogodio tog svibnja. Kada se godinu potom dogodilo prvo izdanje Challengera u glavnom hrvatskom gradu, dovesti velikog ljevorukog Austrijanca na turnir tog ranga već je bilo nemoguća misija.

U međuvremenu, još puno toga dogodilo se u Musterovoj karijeri. U veljači 1996. se prvi put probio na vrh ljestvice najboljih na svijetu, dominirao je s 12 naslova '95. godine i još sedam sezonu potom, a kada su pobjede postale rjeđe, dok titula više nije bilo, u svibnju '99. odigrao je, kako se činilo, svoj posljednji turnir, uz rani poraz u Roland Garrosu.

Odmor i opuštanje, nastupi na Senior Touru, koji ga je prije nešto manje od šest godina odveo i u Hrvatsku, u Novi Vinodolski, dužnost izbornika austrijske Davis Cup reprezentacije - među ostalim, sve ovo prošao je veliki austrijski tenisač prije nego se prošlog lipnja odlučio vratiti u 43. godini, igrajući uglavnom na Challengerima.

Doduše, kako sam kaže, ono što se prošlog ljeta dogodilo baš se i ne može opisati kao povratak, barem ne u Musterovom vokabularu.

"Ja se nikada nisam ni umirovio, bio sam na dugom odmoru", pojasnio je 43-godišnji Austrijanac svoj drugi, obnovljeni teniski život: "Ako govorite o povracima, onda možete govoriti o Lanceu Armstrongu na Tour de Franceu ili Michaelu Schumacheru u Formuli 1, dok se ovaj moj povratak dogodio na Challengerima. Ne igram Roland Garros, nemam to ni u planu, ali važno mi je igrati, vidjeti gdje stojim, zasad sam zadovoljan".

Rezultatski, razloga za zadovoljstvo doista nema. Na 13 turnira na kojima je igrao u nešto manje od godinu dana, računajući i kvalifikacije, Muster je dobio samo jedan meč, u prvom kolu Challengera u Ljubljani protiv Boruta Puca, tada pod slovenskom, a danas pod hrvatskom zastavom - no, ako slušate i gledate Austrijanca kada govori o onome što je za njim, nećete dobiti dojam da ga je bilo što razočaralo. Iako je jasno da je vrlo teško, čak i na Challengerima.

"Postavljanje ciljeva je osobna stvar, lani sam se popravljao tjedan za tjednom - kada ne igraš tenis 10 godina, treba vremena da se prisjetiš puno stvari. Igranje na ovoj razini je drugačije nego igranje na Senior Touru, gdje je zabava u prvom planu. Ako dobivaš mečeve na ovoj razini, dobivaš ih jer si to zaslužio, nitko neće ništa pokloniti", dodao je Muster, sugerirajući da je jedini cilj pokazati da može i pobjeđivati: "Sredinom godine igrat ću i na nekoliko većih turnira, ali sada mi je bitno igranje Challengera, rad na detaljima, na različitim stvarima s reketima i opremom jer se puno toga promijenilo u 10 godina koliko nisam igrao".

Promijenio se cijeli teniski poredak, došli su i počeli dominirati novi, i mlađi, a s obzirom da je u najboljim danima vladao zemljanim terenima, Mustera će se često stavljati u istu rečenicu s Rafaelom Nadalom i svime što je Španjolac već postigao na zemlji. No, Austrijanac je istaknuo da o tome ne voli, niti vjeruje da takve paralele imaju smisla.

"Ne bih uopće komentirao najboljeg sebe i najboljeg Nadala, drugačije su generacije i to se ne može uspoređivati", rekao je, ali nije izbjegao dodati što misli o trenutnom svjetskom broju jedan: "Očito je najbolji na svijetu, ne samo na zemlji, osvojio je jako puno iako je još mlad. Ne bih se uspoređivao s njim - Nadal je odveo igru na višu razinu, volim ga gledati zbog toga koliko je intenzivan kada igra, kako se bori, koliko je profesionalan. I svi ostali koji su na vrhu su takvi, Đoković i Federer također su veliki profesionalci, ali Rafa je tijekom prošlih nekoliko godina pokazao koliko ga je teško dobiti, osobito na zemlji".

"Svaka generacija ima zvijezde i velike igrače. Ja i danas igram, ali možda protiv Nadala ne bih vratio nijednu lopticu u teren, eventualno da mu daju drveni reket. Što se tiče nagradnog fonda, igrao bih danas, da to pitate Roda Lavera, vjerojatno bi i on odmah prihvatio", nastavio je Muster, uz osmijeh: "No, što se zabave tiče, prije nekog vremena bilo je drugačije, bliže obiteljskoj atmosferi, danas je sve isključivo profesionalno".

U najboljim danima svoje karijere, veliki Austrijanac napravio je dovoljno da nema za čime žaliti, dok sada može jedino uživati, bez ikakvog pritiska: "Trudio sam se biti što profesionalniji, dati sve što mogu u svojoj karijeri, mislim da sam to uspio. Napravio sam jako puno, vjerojatno i nešto što ljudi nisu očekivali, mogu biti vrlo sretan sa svime što je iza mene. No, i danas, gotovo s 44, sretan sam kad odigram dobar udarac, sjajno je što i danas mogu igrati - uživam i dalje, zahvalan sam na tome što mi je tenis dao, radio sam puno da ostvarim sve što jesam".

Tretman, dodao je, nije poseban, drugačiji nego ga imaju svi ostali s kojima se susreće na Challengerima, a tako je i u Zagrebu, gdje je tražio samo pozivnicu za glavni turnir. Prošlo je 16 godina otkako ga je Branko Horvat želio u glavnom hrvatskom gradu, a iako je sada 43-godišnjak i 995. igrač svijeta, direktor zagrebačkog Challengera nije odbio mogućnost da se to dogodi ovog tjedna.

S obzirom da planira igrati do kraja iduće sezone jer se, otkrio je, tako dogovorio sa suprugom, vrata za barem jedan Musterov meč na Zagreb Openu ionako više nisu bila širom otvorena.