Neki od najnevjerojatnijih i najtraumatičnijih poraza Marina Čilića

Iako se Marina Čilića često zna okarakterizirati kao igrača koji može izgubiti od potpunog anonimca, ali isto tako i dobiti najboljeg igrača svijeta, istina je ponešto drugačija. Najbolji hrvatski tenisač svoju je karijeru uglavnom izgradio na pobjedama protiv lošije rangiranih igrača, dok je u dvobojima s onim najboljim najčešće izlazio kao gubitnik. Svjedoči o tome i Marinovih 30-75 u mečevima s igračima iz Top 10. Možemo zapravo reći da, čim vidimo ždrijeb pojedinog turnira, znamo što od Marina možemo očekivati.

Uredno će dobiti sve one igrače koje bi trebao po renkingu, podgrijati neku nadu, a onda izgubiti od igrača od kojeg nije sramota izgubiti. I to uglavnom u meču s mnoštvom propuštenih prilika. Naravno, sve ovo je pojednostavljeni prikaz dosadašnjeg dijela karijere hrvatskog tenisača, u kojoj se našlo mjesta i za neke iznimke. Tu prije svega mislimo na poraze u dvobojima u kojima je Čilić bio veliki favorit i koji su došli kao „grom iz vedra neba“.

Roland Garros 2016: Marco Trungelliti – Marin Čilić 7:6, 3:6, 6:4, 6:2

Znamo svi da zemlja nije Marinova omiljena podloga, no poraz od „tamo nekog Argentinca s talijanskim imenom i prezimenom“ u prvom kolu Roland Garrosa 2016. godine izazvao je pravu nevjericu među Čilićevim navijačima i ljubiteljima tenisa općenito. Lik i djelo Marca Trungellitija do tog su susreta bili poznati samo najzagriženijim teniskim fanaticima u Lijepoj našoj, a koliko je to iznenađenje bilo dovoljno govori i činjenica da je trijumf nad Čilićem jedna od samo deset Trungellitijevih pobjeda na Touru uopće. A čovjek će uskoro napuniti 29 godina.

Wimbledon 2018: Guido Pella – Marin Čilić 3:6, 1:6, 6:4, 7:6, 7:5

Guido Pella neusporedivo je bolji tenisač od svog sunarodnjaka, no Čilićev poraz od solidnog ljevorukog Argentinca na ovogodišnjem Wimbledonu odjeknuo je još jače nego posrtaj od Trungellitija u Parizu dvije godine ranije. Marin je u All England Club stigao kao pobjednik Queen'sa, te je na kladionicama kotirao kao jedan od glavnih favorita, odmah iza neprikosnovenog Rogera Federera. U prvom kolu Čilić je rutinski dobio Nishioku, zatim je ekspresno osvojio i prva dva seta protiv Pelle, a onda je uslijedio šok.

Vodstvo Argentinca 4:3 uz break prednosti u trećem setu prije nego je dvoboj prekinut dalo je naslutiti da bi se stvari mogle malo zakomplicirati, no da će Čilić u nastavku meča sljedećeg dana odigrati kako je odigrao bilo je za ne povjerovati. Pella je na kraju ni kriv ni dužan proslavio svoj prvi ulazak u treće kolo nekog Grand Slam turnira, a koliko se u ovom meču pitalo njega, a koliko Čilića, pokazao je Pellin poraz od McDonalda već u sljedećem meču.

Neugodne epizode s argentinskim „majstorima“ spadaju u teško objašnjive Marinove posrtaje protiv puno lošijih igrača. U nastavku teksta pozabavit ćemo se Čilićevim porazima koji nisu traumatični zbog imena protivnika, nego zbog načina na koji je do njih došlo.

Wimbledon, 2016: Roger Federer – Marin Čilić 6:7, 4:6, 6:3, 7:6, 6:3

Igrao je Čilić te 2016. godine na Wimbledonu sjajan tenis, toliko dobar da se ni veliki Roger Federer u četvrtfinalu nije činio kao nepremostiva prepreka, dapače. Marin je dobio prva dva seta, a prvu priliku za zaključenje meča naš je tenisač propustio kod 3:3 u trećem setu, kad nije iskoristio 0:40. Federer je na kraju dobio treći set rezultatom 6:3, no nije to pokolebalo našeg igrača koji je nastavio sa sjajnim tenisom i u četvrtom setu. Kod vodstva 5:4 i 6:5 Čilić je propustio meč-lopte na Federerov drugi servis, a onda je u tie-breaku drama dosegnula vrhunac.

Pri vodstvu 7:6, Marin je prokockao i treću meč-loptu, ponovno na Rogerov drugi servis. Konačno, kod rezultata 9:9, Čilić je izbacio čisti forhend koji bi mu donio meč-loptu na svoj servis i tu je priči bio kraj. Federer je nakon toga zaključio četvrti set te potom s konačnih 6:3 zapečatio jedan od najtraumatičnijih poraza u Čilićevoj karijeri. Što zbog samog tijeka meča, a što zbog činjenice da je došao protiv (po)najboljeg igrača u povijesti, na najvećoj pozornici koju svijet tenisa može ponuditi.

Davis Cup 2016: Juan Martin Del Potro – Marin Čilić 6:7, 2:6, 7:5, 6:4, 6:3

Taman kad smo pomislili da je šokovima u 2016. godini (Trungelliti, Federer) došao kraj, stiglo je zagrebačko finale Davis Cupa protiv Argentine. Naša je reprezentacija nakon dva dana imala vodstvo 2:1, tako da je Čilić u nedjeljnom dvoboju s Del Potrom imao priliku završiti posao i donijeti Hrvatskoj drugu „Salataru“. Tijek meča i Marinovo vodstvo 2:0 u setovima upućivali su da će tako i biti, ali Del Potro je pokazao o kakvom se sjajnom tenisaču radi.

Nošen glasnom podrškom svojih navijača, argentinski bombarder kreirao je veliki preokret i donio svojoj reprezentaciji izjednačenje, koje se na kraju pokazalo ključnim za ukupnu pobjedu. Karlović nije imao nikakve šanse protiv Delbonisa u petom meču, i tako je Hrvatska izgubila susret koji je pri Čilićevom vodstvu 2:0 izgledao odlučenim. Velik je to šok bio za Čilića, možda i najveći u karijeri, budući da su mečevi u Davis Cupu potpuno drugačija priča u odnosu na one na Touru, gdje igrači ipak prvenstveno igraju za sebe.

US Open 2018: Kei Nishikori – Marin Čilić 2:6, 6:4, 7:6, 4:6, 6:4

Nedavni dvoboj s Nishikorijem u četvrtfinalu US Opena svojevrsni je prikaz cjelokupne Marinove karijere. Do vodstva 6:2, 4:2 naš je tenisač izgledao sjajno, Nishikori se mučio kako bi uopće uzeo poen na Čilićevom servisu (samo pet do tog trenutka), ali onda je Marin upalio „UE dugme“ i šou je mogao početi. Uslijedio je niz preokreta, uspona i padova oba tenisača, i, na kraju, još jedan Čilićev poraz iz rubrike „vjerovali ili ne“.

Kad jedan meče završi u pet setova i ima toliko preokreta, teško je izdvojiti jedan ključni trenutak, no Čilićeve vezane dvostruke pogreške u tie-breaku trećeg seta slika su koja se nekako najviše usjekla u pamćenje. Marin je, tako, na nevjerojatan način propustio priliku za plasman u polufinale i dvoboj s Novakom Đokovićem na poprištu najvećeg uspjeha u dosadašnjem dijelu karijere.

Davis Cup 2018: Sam Querrey – Marin Čilić 6:7, 7:6, 6:3, 6:4

U trenutku dok su sjećanja na meč s Nishikorijem i kod Marina i kod njegovih navijača bila još svježa, stigao je novi šokantan poraz, ovog puta, na sreću, bez težih posljedica. Iako je način na koji su Pavić i Dodig izgubili meč parova protiv Amerikanaca u Zadru ostavio veliku žal, razloga za preveliku zabrinutost i strah u našem taboru nije bilo, jer svi su očekivali kako će Marin u nedjeljnom prvom meču bez previše stresa završiti posao i odvesti Hrvatsku u treće finale Davis Cupa.

I sve je išlo po planu do Marinovih 1:0 u setovima i vodstva 6:1 u tie-breaku drugog seta protiv Sama Querreyja. Kako je na kraju završilo znamo, a kako bi se Čilić osjećao da Borna Ćorić u dramatičnom petom meču protiv Tiafoea nije izvukao pobjedu i spasio stvar, ne želimo ni pomišljati. Ovako, poraz od Querreyja ostat će tek jedna crtica u kolekciji Marinovih nevjerojatnijih posrtaja, koje se naš najbolji tenisač neće sjećati s toliko velikom dozom gorčine kao što bi bio slučaj da je Ćorić izgubio.

Doživio je Marin Čilić u svojoj karijeri podosta nevjerojatnih poraza, i sigurno svatko tko pozornije prati našeg najboljeg tenisača može izvući još poneki poraz (Simon, Murray, Sock…) koji bi ušao na ovu listu. U ovom tekstu naglasak je bio na poraze nakon Marinovog osvajanja US Opena, jer je trijumfom u New Yorku 2014. godine Čilić ipak stekao drugačiji status u svijetu tenisa, zbog čega se ovakvi porazi gledaju drugim očima. O brojnim mečevima iz ranije faze Čilićeve karijere, u kojima je naš tenisač propuštao brojne prilike za pobjedu protiv najboljih svjetskih igrača, također bi se moglo pisati, no to je već jedna druga priča.

Na kraju, vrijedi još jednom naglasiti tezu s početka ovog teksta. Koliko god svi mi koji pratimo Marina Čilića naglašavamo njegovu psihičku labilnost i nepredvidljivost, činjenica je kako Marin većinom pobjeđuje lošije igrače i većinom gubi od onih boljih od sebe, tako da zapravo možemo reći da je Marin Čilić poprilično predvidljiv igrač. Naravno, kad ste toliko dugo u vrhu svjetskog tenisa, morate doživjeti i neke nevjerojatne poraze, poput ovih koje smo naveli. Kad bi nas netko neupućen upitao da mu pobliže opišemo Marina Čilića, najbolji odgovor mogli bi mu dati kroz sljedeće crtice:

Uredno, uz pokoju iznimku tu i tamo, pobjeđuje slabije od sebe. Uredno, uz pokoju iznimku tu i tamo, gubi od jačih od sebe. Protiv koga god da igra, ima velike amplitude u igri, tako da kod nekih ostavlja dojam da je i ovo što je dosad postigao previše, dok, pak, neki drugi i dalje misle da je sposoban za veće dosege. Konačno, ono što je zajedničko onima koji ga podcjenjuju i precjenjuju, je činjenica da ga, bez obzira koliko puta se zakleli da neće nikad više, opet iznova gledaju i opet se iznova čude stvarima koje su već toliko put doživjeli.

Albert Einstein imao bi ponešto za reći na ovu temu…