Nevjerojatan tjedan Andyja Murrayja: Škot pomeo Nadala i uzeo drugi naslov u Madridu

Je li nedavan ulazak u bračne vode zaslužan za zemljanu renesansu Andyja Murrayja? Vrlo lako moguće. Sve do prvog dana ovog tjedna Škot nije nikada u svojoj karijeri, ali baš nikada, igrao finale nekog ATP turnira na zemlji. A onda je u istom tjednu odigrao dva. I to baš nakon što je postao svježi mladoženja. I pobijedio u oba. I pobijedio „Kralja zemlje“, Rafaela Nadala. S kojim je, koliko god to grdo zvučalo, u nedjelju obrisao pod Čarobne kutije.

Dok u finalu Münchena nije bilo gotovo nikakvih kontra činjenica koji bi sugerirali da Murray neće osvojiti svoj premijerni naslov na zemlji (3-1 u međusobnim omjerima s Kohlschreiberom s kojim je, usput, drugo kolo u Madridu završio u tri sata ujutro), u Čarobnoj kutiji ih je bilo napretek. Morao je Murray i protiv brojeva i protiv protivnika. Protivnika kojeg je gurnuo na sedmo mjesto ATP ljestvice. Da. Nadal će od ponedjeljka unazad cijelog desetljeća imati najslabiji plasman na Touru.

Najsigurniji zalog onima koji su tražili okladu da u srcu Španjolske neće slaviti Škot bio je jedan nevjerojatan podatak. Zapravo, više njih. Andy Murray otkako je osvojio Wimbledon 2013. godine nije pobijedio nikoga od preostalih članova (ne)legitimne „Velike četvorke“. Ako će oni i koji znaju za ovaj podatak još vjerovati da ona postoji. Ili koji će nakon ove Škotove predstave početi vjerovati. Sedam je puta u tom razdoblju čestitao Đokoviću, tri Federeru i dva Nadalu. Ukupno 12 poraza zaredom. Sve do Madrida.

Andy Murray nikada na zemljanoj podlozi nije pobijedio Rafaela Nadala u šest međusobnih utakmica, što i nije sve do sada bila najčudnija stvar, kao ni 2-14 u setovima. Jedino što je Murrayju išlo u prilog prije sedmog meča s Nadalom u njegovoj domovini bio je tek njihov omjer u svim finalima (2-1 Murray). Možda tek i činjenica da je u subotu ostvario još jednu premijeru. Svladavši Nishikorija na zemlji je ostvario prvu Top 5 pobjedu u karijeri. Ili tek drugu Top 10 (Davydenko 2009.). Hajde i to da je već osvajao madridski Masters, ali bilo je to u doba dvorane i tvrde podloge, 2008. godine.

I svi ti statistički i nestatistički podaci još su jednom pokazali da je to tek – statistika i slovo na papiru. Ako je, zapravo, i postojao neki idealan tajming da Murray skine Nadala, to je bio ovaj u Madridu. Nadal je ispucao previše, zapravo sve kredite na najvoljenijoj podlozi. Nakon dva poraza od čudaka Fogninija više nije alarmantno što je i četvrti put ove sezone poražen na zemlji. Što je Nadalov, vjerovali ili ne, najveći broj poraza na toj podlozi još od 2004. godine.

Murray je u Madridu prikazao najkonstantiji i najbolji tenis. Vjerojatno je ta akumulirana konstanta i samopouzdanje nadograđeno proteklih desetak dana bio taj klik koji je nedostajao Murrayju protiv ljevorukog Španjolca. Primjerice, kao lani u Rimu kada je u setu odluke prokockao 4:2. Klik kojim je Murray u prva tri madridska gema ostavio Nadala na tri poena i s kojim je hladnokrvno otupio sve Nadalove prijetnje povratka u meč.

Nadal je u polufinalu prema mnogim stručnjacima, a i onima koji to nisu, odigrao najbolji meč ove sezone što je bilo sasvim dovoljno da njegovi navijači krenu s nostalgičnim povicima: „Kralj zemlje se vratio“. Itekako potebno prije obrane jedine preostale netaknute vladavine u Roland Garosu. Prerano.

Ni taj meč s Berdychom nije mogao prikriti Španjolčevu ranjivost ove sezone. Ponovno je Nadal, samo 24 sata kasnije, bio daleko ispod razine koju je sam postavio i koja će za većinu stručnjaka će ostati nedokučena za sva vremena. Madridska publika je mogla samo s gnušanjem prihvaćati kako je njihov ljubimac totalno nemoćan i promatrati kako Murray igra jedan od najboljih mečeva u karijeri. Sigurno. Na zemlji dakako najbolji. Pa i tek skromno nagraditi briljantne izmjene u kojima je dominirao upravo Škot. Dominacija koja je Nadala ostavila na najmanjem broju gemova u meču na dva seta još od 2011. godine kada ga je Federer ostavio na tri gema.

Andy Murray odigrao je senzacionalnih deset dana tenisa koji su mu donijeli jubliarni deseti naslov na turnirima Masters serije i ukupno 33. u karijeri. Za Nadala, pak, ostaje nada da će na sljedećim zemljanim turnirma, Rimu i Roland Garrosu, doći na korak do „statističkog Kralja zemlje“, Argentinca Guillerma Vilasa koji je na zemlji osvojio 49 titula. Španjolac je trenutno na 46, s osmim izgubljenim finalom na toj podlozi. I s previše upitnika oko povratka svog starog sjaja.

ATP Masters 1000 Madrid, finale:
Andy Murray (Velika Britanija, 2) – Rafael Nadal (Španjolska, 3) 6:3, 6:2