"Osjećam da mogu dobiti svakoga"

Najavu teniskog turnira u Lyonu za službene stranice ATP-a odradio je hrvatski tenisač Ivan Ljubičić. Negdašnji prvi hrvatski reket i jedan od najzaslužnijih za osvajanje Davis Cupa 2005. otkrio je priču o svojim teniskim počecima, te obznanio kada će tome sportu reći zbogom.

"Kada sam se tek odlučio na ulazak u tenis, na samim počecima, obožavao sam Gorana Ivaniševića. Već mi je nakon nekoliko godina postalo kristalno jasno kako ljudi prepoznaju samo najbolje i kako nitko neće mariti za mene ako ne postignem barem upola onoga što je on postigao", rekao je za tenisača s kojim dijeli odlične servise.

"U svijetu svi znaju za Gorana, prepoznatljiv je jer je bio iznimno karizmatičan tenisač, a i takva je osoba, jedinstvena. Ne mogu se uspoređivati s njim, mi smo jednostavno dva različita svijeta. Ipak, usprkos tomu, slagali smo se veoma dobro."

Kako mu je na um došla ideja o igranju tenisa? "Kada sam imao devet godina gledao sam wimbledonski meč između Beckera i Edberga i tada mi je sinulo da bih i ja želio igrati taj sport. Tenis se inače mora početi u ranijoj dobi, zbog čega sam bio primoran sustizati vršnjake, no treneri su ubrzo prepoznali moj talent i doveli me tu gdje sam sada."

Tada je, ipak, situacija bila puno lakša - put prema vrhu danas je posut s puno više trnja i puno manje ruža. "Prije deset godina jednom sam demolirao Kafeljnikova koji je tada bio drugi igrač svijeta sa 6:1, 6:2. Takve stvari tada su bile sasvim normalne, događale su se, no danas je tako nešto gotovo nemoguće napraviti, a a kada se dogodi ona je to senzacija."

"Nije lako dobro igrati tenis. Mnogi smatraju da igraju dobro - pravilno i snažno udaraju lopticu, spremni su iznenaditi i zagorčati život najboljima, no ne znaju zatvoriti meč, prevladati pritisak. To je za mene tenis", ponudio je svoje mišljenje o "prosječnim" igračima.

"Tenis je pojedinačni sport i to je za mene velika stvar. U svakom meču pokušavam shvatiti što se zbiva u protivnikovoj glavi, prilagoditi se raznim situacijama."

Veliki obol njegovom uspjehu kroz godine svakako je dao i trener Ricardo Piatti s kojim surađuje već punih 12 godina. "Svome treneru zahvalan sam što se uvijek trudio da budem neovisan - da se više orijentiram na sebe i svoje mogućnosti nego na njega, obitelj, prijatelje, okolinu. Da postanem muškarac, tenisač."

Malo "lošija" igra posljednjih sezona iz kruga prvih pet bacila ga je na 28. poziciju. Kada namjerava ostaviti rekete i tenisu reći zbogom? "Trenutno se osjećam spremno i smatram da mogu pobijediti bilo koga. Povući ću se kada dođe vrijeme da unaprijed znam da će me s terena pomesti veći broj igrača. To će mi biti znak."