Poljičak: 'Mislim da imam razinu za dobiti dosta igrača koji su ovdje u Umagu'

Činilo se da tranzicija iz juniorskog u seniorski tenis za njega neće biti problematična. No, kao i mnogi juniorski osvajači Grand Slam naslova prije njega, tako je i ovaj 20-godišnji Splićanin na svojoj koži osjetio što znači borba za golo preživljavanje među teniskim profesionalcima. Ovu je sezonu započeo rangiran ispod 700. mjesta na pojedinačnoj ATP ljestvici, a na kraju siječnja našao se na 883. mjestu. Šest mjeseci poslije, čeka svoj drugi nastup na Plava Laguna Croatia Openu, a kad u ponedjeljak izađe na teren protiv Talijana Lorenza Sonega bit će u društvu 500 najboljih na svijetu, na pragu svog najboljeg plasmana.

Igraj na mečeve turnira u Umagu na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Iza sebe ima dva naslova i tri finala na ITF World Touru uz omjer pobjeda i poraza 41-15. Prije tjedan dana je u umaškom Stella Marisu došao do trećeg ITF naslova u karijeri, a taj mu je donio pozivnicu za nastup na ATP turniru, gdje mu je želja nastaviti pobjednički niz.

"Ja se nadam. Mislim da sam u dobroj seriji i ne mislim stati. Nadam se svojoj dobroj predstavi i, ako Bog da, pobjedi", rekao je Poljičak.

Iza sebe ima pet mečeva i još tjedan dana priprema na istom terenu.

"Prednost je sigurno što sam osjetio uvjete malo bolje od ostalih. No, mislim da je najveća prednost to što sam u nizu pobjeda, što imam samopouzdanja i dobro igram. To je, po meni, najbitnije."

Dao nam je podrobnu analizu što je sve prošao u posljednjih 18 mjeseci i u čemu je tajna ovog uzleta po ATP ljestvici.

"Prošle godine sam imao dobar ulazak u sezonu, a onda su mi se dogodila dva teška poraza. Prvo od Zeppierija u Cherbourgu, gdje sam imao šanse, a on je poslije osvojio turnir. Tjedan iza sam protiv Strickera imao set i 'break', izgubio meč, a on je završio kao pobjednik turnira. Potom sam se razbolio pa na Challengeru u Zadru bez treninga izgubio od Cobollija. U Splitu sam na Challengeru dobio pozivnicu, ali sam se ozlijedio i ostao izvan terena mjesec dana. Tu mi se skupilo loših stvari, nisam odradio ono što sam trebao, previše se opustio, nisam trenirao. Kad sam se vratio, nisam bio spreman, dobio sam i na kilaži. Onda sam imao i nekih manjih problema sa štitnjačom, gdje sam bio izvan funkcije 10-15 dana. Tad sam vidio da ne ide tako, da se mora puno bolje raditi, odricati. Onda sam se rastao i s trenerom Jozom Dumanićem, jer je kod njega došlo do nekog zasićenja. Tad sam odlučio napraviti drastične promjene, sto posto se posvetiti tenisu i mislim da od rujna prošle godine stvarno kvalitetno radim u kontinuitetu. Prije ili poslije se moralo dogoditi to što se dogodilo. Zadovoljan sam kako se to sve odvilo i sa svojom formom, sa svojim timom, ljudima oko mene. Mislim da sam na dobrom putu i da samo tako trebam nastaviti."

Kažu da se dobro dobrim vraća.

"Istina je, nekad prije, nekad kasnije. Ako stvarno radiš i trudiš se, ako rezultat i ne dođe odmah, moraš samo biti jak u glavi i to istrpjeti. Doći će tvoj tjedan i tvojih pet minuta, trud se uvijek isplati."

Prije dvije godine je tadašnji osvajač juniorskog naslova u Wimbledonu odigrao debitantski meč u Umagu i vodio veliku borbu protiv bivšeg 16. tenisača svijeta Talijana Marca Cecchinata i otjerao ga do trećeg seta u naelektriziranoj atmosferi glavnog umaškog stadiona. Dvije godine poslije ima vrlo sličan zadatak pred sobom, još jednog iskusnog Talijana, 29-godišnjeg Lorenza Sonega, koji je prije godinu dana u Umagu došao do polufinala.

"Zbog tog meča s Cecchinatom u dvoboj sa Sonegom ulazim s puno većim iskustvom nego što sam ga imao prije dvije godine. Ljudi misle da to nije mnogo, ali ipak dobiješ iskustvo igranja protiv takvog igrača. Ulazim u taj meč u dobrom ritmu. Dat ću sve od sebe pa nek' taj netko dođe i nek' me dobije, ako može. Ako je netko bolji, stisneš mu ruku, kažeš 'bravo' i ideš dalje, nadaš se da ćeš i ti doći na tu razinu."

Poljičkovo samopouzdanje ima podlogu pa ne čudi način na koji razmišlja o svom sljedećem izazovu.

"Ime protivnika mi nije bitno. Naravno, analiziramo, slažemo taktiku. No, mislim da je meni lakše analizirati njega, ja sam praktično nepoznat, a on je već nekoliko godina među 40-50 na svijetu. Mislim da imam razinu s kojom ga mogu ugroziti, dobiti meč."

Onda je otišao i korak dalje, a da pritom, ono što je govorio, nije zvučalo bahato i prepotentno.

"Mislim da imam razinu za dobiti dosta igrača koji su ovdje. Ne volim puno pričati. Djela, na kraju, pokazuju sve. Ne bih igrao tenis da ne mislim da mogu biti u vrhu i pobjeđivati najbolje. Tenis je takav sport. Svaki tjedan imaš novu priliku i čekaš gdje će ti se otvoriti. Mala je razlika između 70. i 150. tenisača na svijetu. Onaj koji je 70. je možda samo malo bolje iskoristio svoje prilike. Sad su velike bodovne razlike između pobjednika i finalista na Challengerima. Dvije pobjede mogu raditi razliku od 50 do 100 mjesta, a to su nijanse. Kad dobiješ priliku, moraš napraviti sve da ju iskoristiš."

Njegova sljedeća je već u ponedjeljak. Plasman u drugo kolo umaškog ATP turnira donosi 25 bodova i otvara mogućnost za još mnogo više. Trijumf protiv Sonega donio bi Poljičku dva boda više nego što ih je nedavno zaradio u tuniškom Monastiru, kad je u dva tjedna zaredom bio pobjednik i finalist na ITF World Touru i za to svladao devetoricu suparnika.