Nitko ne želi biti favorit

Rafael Nadal tvrdi da je bez opterećenja, iako želi do kraja ili barem u finale, Roger Federer vidi se među vodećim favoritima bez da se gura na prvo mjesto, branitelj naslova Novak Đoković traži pravu formu nakon promjene reketa, a Andy Murray ne prihvaća da je upravo on glavni favorit, kako tvrde kladionice. Četiri vodeća favorita, Nadal i Murray u gornjoj, a Federer i Đoković donjoj polovici ždrijeba, svaki s velikim apetitom da upravo on bude pobjednik i dovoljno samopouzdanja i vjere da će baš on biti taj - štogod bilo tko od njih govorio u javnosti.

Nadal je u prošloj sezoni dodatno obogatio trofejnu riznicu. Uz već uobičajenu pobjedu u Roland Garrosu, četvrtu u nizu, prekinuo je pet godina dugu seriju Federerovih wimbledonskih naslova i prvi put osvojio najveći svjetski turnir na travi, u ljeto je postao prvi na svijetu i ugrabio olimpijsko zlato u Pekingu, a sve to zasladio i naslovom u Davis Cupu - iako ga zbog ozljede nije bilo u finalu, prethodno je ugradio svoj dio na putu do titule.

Nakon tako dobre godine, nije lako ponoviti ili biti još bolji, no Nadal očito nije posebno opterećen: "Nemam osjećaj da imam puno toga za braniti, krenut ću u sezonu od nule." Na Australian Openu mu je takav pristup nešto lakši s obzirom da u Melbourneu ima prostora za korak naprijed - najdalje je došao prošle godine, do polufinala, a u četvrtfinalu je bio još samo jedanput, godinu ranije.

Dosezi Rogera Federera u Melbourneu su puno impresivniji. Dosad je triput bio pobjednik (2004., '06., '07.) i još dvaput u polufinalu, uključujući i prošlu godinu kad mu je na put stao Novak Đoković. Koliko god se dobar dio godine trudio uvjeriti sve oko sebe u suprotno, Švicarac je proteklu sezonu spasio tek u rujnu osvajanjem US Opena, dok je sve ostalo, s izuzetkom zlata u parovima na OI u Pekingu, bilo razočaravajuće. Za nekoga drugog možda ne, ali Federer nije netko drugi.

Švicarac će ove godine imati i dodatni motiv - novi naslov u Melbourneu bio bi mu 14. u karijeri na Grand Slam turnirima, čime bi se na vrhu vječne ljestvice u toj kategoriji poravnao s Peteom Samprasom. No, o tome, kako tvrdi, ne brine previše: "Naravno da želim srušiti taj rekord, vidjet ćemo kako će ispasti... No, više pritiska osjećao sam kad sam imao šest ili sedam Grand Slam naslova, tada su svi očekivali da pobijedim svaki put kad izađem na teren - takvog pritiska više nema, što je olakšanje."

Andy Murray na takvo olakšanje baš i ne može računati. Kladionice su mu natovarile još malo tereta na leđa stavljajući ga u poziciju prvog favorita, no Škot i bez toga ima dovoljno pritiska - Britanci vole i temeljito prate tenis, prate ga i mediji, a svi oni nešto i očekuju. Čekanje traje još od 1936., kad je Fred Perry pobjedom na US Openu uzeo posljednji britanski naslov na Grand Slam turnirima.

Murraya čeka dug put na turniru koji mu dosad nije donio puno lijepog, uz osminu finala iz 2007. i dva poraza na startu, lani protiv Jo-Wilfrieda Tsonge, koji je kasnije otišao do finala. "Osjećam se dobro, ali ne želim poletjeti, pamtim što se dogodilo prošle godine", najavio je 21-godišnji Škot, koji je sezonu otvorio naslovom u Dohi svladavši, između ostalog, i Federera, koji je pao u polufinalu.

Tenisač koji je zasad samo jednom bio u Grand Slam finalu, lani na US Openu, kao glavni favorit za Grand Slam titulu? Vidjet ćemo je li bilo utemeljeno.

Za razliku od Murraya, Novak Đoković već zna za pobjedu na jednom od četiri najveća. Lani je slavio u Melbourneu, a u obranu naslova dolazi nedugo nakon što je promijenio reket - do kraja prošle godine igrao je s Wilsonom, od nove je na Headu, a takva promjena traži i vrijeme za privikavanje. No, vremena nema puno.

21-godišnji Beograđanin započeo je sezonu neočekivanim porazom od Ernestsa Gulbisa u prvom kolu Brisbanea, da bi malo popravio dojam u Sydneyju, uz pobjede nad Paul-Henrijem Mathieuom i Marijem Ančićem na putu do polufinala, gdje mu je znak "stop" neočekivano postavio Jarkko Nieminen. Rezultati ostavljaju razlog za brigu, ali branitelja naslova nije umjesno otpisivati.

Kvartet na svjetskom vrhu odvojio se od pratnje kako na ATP ulaznoj ljestvici, tako i u pričama o ovogodišnjem pobjedniku Australian Opena. No, na prvom Grand Slam turniru sezone uvijek se znalo naći iznenađenja daleko u drugom tjednu, čak i među pobjednicima, kao u slučaju Petra Korde (1998.) ili Thomasa Johanssona (2002.) u proteklih desetak godina - nema garancija da i ovog puta neće iskočiti netko iz drugog plana.