Tko je Kyle Edmund? Velika otočka nada i nasljednik Andyja Murrayja

Nova velika britanska teniska nada je Kyle Edmund. S 23 godine već polako prestaje nositi taj naziv nade i sve više postaje formiran igrač, a zašto Britanci od njega puno očekuju, pokazao je u Melbourneu. Otočani će reći da će Edmund nastaviti tamo gdje je stao Andy Murray, to je ipak malo pretjerano za tvrditi, međutim da je riječ o Top 10 potencijalu, to stoji.

Od ranih dana kada je kao 16-godišnjak došao pod pasku Britanskog teniskog saveza i počeo trenirati u njihovom teniskom centru, spominje se kao novo veliko britansko tenisko ime, ali dugo je trebalo da neke stvari sjednu na svoje mjesto. Možda ta prilagodba na seniorski tenis nije išla tako brzo i glatko kao što su Britanci očekivali, međutim Edmund postupno napreduje, a otkako je u njegov stožer stigao i iskusni Šveđanin Fredrik Rosengren, skok je dramatičan.

Rosengrena se najbolje sjećamo kao trenera Marija Ančića, no radio je i sa švedskim velikanima Jonasom Björkmanom i Magnusom Normanom, iskusan je trener i itekako dobro zna se prilagoditi svakom igraču. U kratkom roku koliko surađuje s Edmundom, napravio je fantastičan posao, mladi Britanac napredovao je u svakom segmentu i danas je iznimno opasan igrač.

Dosad solidni servis i izlazak na mrežu, postali su bolji, dosta rade na bekhendu i to je ono gdje Edmund ima najviše prostora za napredak. Forhend mu je već danas izrazito dobar i protiv jačih igrača jako oružje, međutim to se znalo i u nekim mečevima protiv taktički dobro pripremljenog protivnika, bio je slabost jer ga Edmund nije mogao na pravi način koristiti.

Rosengren je prvo jače trenersko ime s kojim Edmund radi, dosad je uglavnom radio s trenerima vezanim uz LTA, a uz Rosengrena je ostao i Mark Hilton koji je s Edmundom počeo raditi nakon što je James Ward prekinuo suradnju s njim.

Edmundov razvoj tekao je postupno. U juniorskoj konkurenciji dogurao je do desetorice najboljih juniora svijeta, osvojio dvije titule Grand Slam pobjednika u konkurenciji parova i to s Portugalcem Fredericom Silvom na US Openu protiv Nicka Kyrgiosa i Jordana Thompsona te Roland Garrosu protiv Christiana Garina i Nicolasa Jarryja.

Uslijedili su i dobri rezultati na Futuresima, a jedan od njih osvojio je i u Hrvatskoj i to posljednji, 2014. godine u Zagrebu kada je u finalu svladao Filipa Vegera. Logičan prijelaz bio je na Challenger Tour gdje je godinu dana kasnije došao do prve titule na toj razini slavivši protiv Japanca Tatsume Ita vrlo uvjerljivo na turniru u Hong Kongu.

Kako Britanci dosta ulažu u njegov razvoj, Edmund nije imao problema s dobivanjem pozivnica tamo gdje god su mogli izlobirati i polako se prebacio na ATP Tour gdje ostvaruje sve zapaženije rezultate.

Ono što će mu zasigurno zauvijek ostati u sjećanju je debitantski nastup za britansku Davis Cup reprezentaciju. Dogodilo se to 2015. godine i to u ni manje ni više nego finalu protiv Belgije. Mladi Edmund s uopće malim brojem mečeva na približnoj razini, igrao je protiv Davida Goffina, uzeo prva dva seta i onda fizički pao i upisao poraz. Britancima to nije smetalo, Andy Murray odradio je svoj dio posla, donio je dva boda u singlu i jedan u paru s bratom Jamiejem te su Britanci osvojili Davis Cup.

"Igrati svoj prvi meč u finalu Davis Cupa i to protiv Goffina, teško je opisivo. Izgubio sam, ali sam pružio sve od sebe, na kraju su se pojavili grčevi i nisam mogao pružiti više", istaknuo je Edmund i shvatio kako je pred njim još puno rada za hvatanje neke više razine. Tehnički, taktički, ali i fizički.

Međutim, još je bio vrlo mlad i neiskusan igrač, a pred njim "cijela vječnost". Na scenu je polako stupala nova generacija igrača, Kyrgios, Ćorić, Zverev, svi su polako počeli pobjeđivati i one jače igrače, a Edmundov napredak je malo kaskao. No dok neki koji su imali i s 19-20 godina zvučne pobjede, danas stagniraju, Edmund iz dana u dan sve više napreduje.

Dogodio mu se taj Australian Open gdje je eksplodirao. Od igrača koji nije imao snage odraditi tri prava seta u Davis Cupu 2015. godine, danas je došao do polufinala u Melbourneu i to uz dvije pobjede u pet setova. Nakon četiri sata borbe u prvom kolu svladao je Kevina Andersona da bi u trećem kolu za tri sata i 40 minuta svladao Nikoloza Basilašvilija. Svladao je i Denisa Istomina i Andreasa Seppija da bi u četvrtfinalu ubilježio pobjedu karijere protiv Grigora Dimitrova.

S Marinom Čilićem igrao je prije nekoliko mjeseci u Šangaju gdje je Marin odnio pobjedu 6:3, 7:6. Imali su još jedan dvoboj 2014. godine na ekshibiciji u Hurlinghamu, a tamo je Edmund bio uspješniji sa 6:7, 7:6, 10:7.

Kyle Edmund svakako je ime s kojim ćemo se susretati praktički na dnevnoj bazi još godinama. Međutim da je netko Marinu ponudio ovakvog protivnika za ulazak u finale, tamo negdje prije početka turnira, nema nikakve dvojbe da bi objeručke prihvatio. Pun samopouzdanja nakon briljantnog izdanja protiv Rafaela Nadala, Čilić ulazi u ovaj dvoboj kao favorit i tražit će pobjedu i potvrdu da je trenutno klasa iznad Edmunda. Kyle će još rasti, budućnost je pred njim, ali Marin je taj o kojem će ovisiti ishod polufinalnog meča.