Ančić: "Odlazim miran i ispunjen"

Teniski klub Split bio je pod opsadom. Velik broj medijskih djelatnika došao je na oproštaj Marija Ančića s teniskom karijerom, baš na mjestu odakle je sve počelo. Na Firule su stigli i prvi čovjek hrvatskog sporta Zlatko Mateša, predsjednik HTS-a Radimir Čačić i mnogi drugi uglednici koji su došli uveličati rastanak Marija Ančića od profesionalnog tenisa.

"Današnji dan je važan i zbog činjenice da je 23.2.1950 osnovan TK Split i ovom prilikom želim čestitati svim članovima rođendan našeg kluba..", počeo je Mario i nastavio:

"Čast mi je što vas mogu pozdraviti u hramu tenisa, u klubu koji je za mene od izuzetne važnosti. Sretan sam i ponosan što sam uvijek bio član TK Split, što sam nastavio tradiciju svjetskih tenisača i što sam dio tog fenomena. Putujući svijetom često su me pitali koja je tajna našeg kluba, ali teško je objasniti da snaga TK Split nije u broju terena ili loptica, nego u ljudima oko njega. U toj strastvenoj želji za pobjedom, sportskim fanatizmom i borbom do samog kraja. Baš zbog ovih razloga koji su i mene definirali i kao tenisača i kao čovjeka, želio sam da se ovdje skupimo, na mjestu gdje sam i počeo. Ovdje sam želio objaviti kraj profesionalne karijere i povlačenje iz sporta kojeg toliko volim."

"Uvijek sam težio savršenstvu"

"Minule su godine bile teške, borio sam se protiv ozljeda i bolesti, ali posljednja ozljeda leđa bila je točka na i. Ona je produkt pauza, putovanja, dugog neigranja i u konzultacijama s brojnim stručnjacima donio sam odluku. Moje tijelo više ne može pratiti ritam današnjeg tenisa, današnjeg sporta i nije bilo druge nego donijeti ovu odluku. Ona je bila teška, iznimno teška. Uvijek sam težio savršenstvu i kad sam shvatio da moje tijelo više nije sposobno igrati onaj tenis koji bih ja želio, drugog rješenja nije bilo. Uvijek sam se borio, padao i dizao se, ali uvijek sam bio pošten prema sebi."

Velika karijera završena je s nepunih 27 godina, no Ančić je s 23 napravio više nego mnogi sportašio u puno dužoj karijeri.

"Znam da odlazim sa samo nepunih 27 godina, što je najplodononije razdoblje kod većine sportaša. Moja je karijere po mnogo čemu specifična. S 15 godina sam već osvojio prvi turnir, sa 16 bio na OI, s 20 sam već imao olimpijsku medalju, s 21 osvojio Davis Cup, s 22 član Top 10 i u tim trenucima sam zajedno s Nadalom bio najmlađi član tog ekskluzivnog društva, pobjeđivao sve velike, mislio da imam čitav svijet pod nogama. No, onda se dogodio Krefeld i Davis Cup protiv Njemačke, gdje je sve krenulo po zlu. Slijedile su četiri godine borbe i konačni oproštaj."

Borba s emocijama trajala je od trenutka kad je sjeo za mikrofon, ali ovdje je Mario prvi put zastao s očima punih suza.

"Nikad nisam kalkulirao i išao linijom manjeg otpora. Znao sam samo davati maksimum. Vjerujem da su to svi prepoznali. Bez obzira na ovaj emotivno težak dan za mene, želim da ovo bude sve samo ne tužan dan. Želim da svi koji su za mene navijali i koji su me pratili da se sjećaju svega lijepoga što sam donio i sebi i njima i ovom gradu i državi. Odlazim uzdignute glave, kao čovjek koji se nikad nije predao, koji se borio do samog kraja, ali i koji je prepoznao trenutak kada treba otići."

"Časno i ponosno oblačio dres hrvatske reprezentacije"

Spremno je izdvojio najveće trenutke svoje karijere. Reprezentaciju.

"Kad podvučem crtu na kraju karijere osjećam veliki ponos na sve što sam napravio u svijetu tenisa i trag koji sam ostavio. Nezaboravni su trenuci kad se diže hrvatska zastava, kad cijela država ne spava zbog tebe. Nezaboravno je bilo slušati hrvatsku himnu u Bratislavi kad smo osvojili Davis Cup. Nezaboravno je bilo ući u Top 10 i time postao četvrti tenisač ovog kluba koji je uštao u to društvo."

"Zahvalan sam Bogu na talentu koji mi je dao, ali bez ljudi u TK Split ne bi bilo ni mene. Strahovito sam zahvalan svojoj obitelji, bratu Ivici koji je glavni razlog mog ulaska u tenis, svim trenerima koji su sa mnom radili od početka do kraja, svima koji su me pripremali i brinuli o mom zdravlju. Želim zahvaliti svojim reprezentativnim kolegama, časno sam i ponosno oblačio dres hrvatske reprezentacije, od kad sam imao 15 godina do zadnjeg trenutka kad sam mogao igrati. Želim se zahvaliti i vama novinarima posebno zahvaliti dvojici koji su me pratili od početka do kraja karijere - Davoru Burazinu i Nevenu Bertičeviću."

"Uvijek ću biti uz sport"

Novi izazovi su pred Mariom, diplomu Pravnog fakulteta ima, no ipak je sport njegova prva ljubav i profesija.

"Znao sam da će ovaj trenutak doći pa sam se stoga i pripremao, školovao. Sad me čekaju novi izazovi u novom poslu, usavršavanje. Ono što sam radio na teniskim terenima želim preusmjeriti u nešto novo. Sport i tenis za mene su dio života i uvijek ću biti blizu. Imam novi izazov u struci, ali stalno želim biti blizu sporta, to je ipak moj život. Aktivno sam uključen u Klub olimpijaca i svojim znanjem i iskustvom koje ću steći u svojoj struci i kontaktima koje sam stekao u karijeri, želim na drugačiji način, puno manje javan, pomagati našim sportašima i budućim tenisačima."

Za kraj svoje profesionalne sportske karijere Mario Ančić je ostavio sljedeće riječi:

"Došlo je vrijeme da okrenem novu stranicu u životu i da krenem u nove izazove. Proći će puno vremena dok ne budem mogao u miru gledati vrhunski tenis, ali vrijeme liječi sve rane. Svemu dođe kraj. Zato želim da ovo ne bude tužan dan. Odlazim miran i ispunjen."

Jedna velika sportska karijera otišla je u povijest...