Deset godina vrijednih naklona

Nakon deset pamtljivih reprezentativnih godina, Ivan nije imao snage niti je bio u dovoljno dobroj formi za zaključak u stilu svojih najboljih nastupa pod zastavom. I iako je normalno da je trenutno u glavi oproštaj već u prvom kolu Svjetske skupine, ovaj tekst neće raščlanjivati zbog čega Ljubo proteklog vikenda nije bio pravi, s čime su i hrvatski izgledi za prolaz bili znatno umanjeni. Na kraju ili blizu kraja reprezentativnog puta, hrvatski broj jedan zaslužio je naklon do poda i zahvalu za sve što je napravio u deset godina koje su za nama.

U pogledu unatrag na Ljubičićev reprezentativni put, u prvom planu je, naravno, sjajna i naslovom okrunjena 2005., kad je Ivan bio glavna lokomotiva u osvajanju Davis Cupa. Počevši s onim što je napravio u prvom kolu protiv Amerikanaca na gostovanju u Carson Cityju, uz pobjede nad Andreom Agassijem i Andyjem Roddickom u singlu i veliki bod protiv braće Bryan u paru s Marijem Ančićem, s nastavkom u splitskim ogledima s Rumunjima i Rusima, uz sjajan nastup i uvjerljivu pobjedu nad Nikolajem Davidenkom, pa zaključkom u Bratislavi u finalu protiv Slovaka...

Foto: Ante Đorđević

Ljubo je te godine bio samo pobjedu daleko od rekorda Johna McEnroea od 12 dobivenih mečeva u istoj sezoni u Davis Cupu, ali propušteni rekord na kraju nije bio ni bitan. Važan je samo veliki reprezentativni naslov u kojeg je Ivan ugradio 11 pobjeda u živim mečevima, onima koji utječu na konačni ishod, a seriju je prekinuo tek Dominik Hrbaty u međusobnom susretu u finalu u Bratislavi. No, Hrbaty nije mogao spriječiti hrvatski put do titule, niti potamniti Ljubičićev učinak na tom putu.

Pobjeda iz 2005. poslužila je kao šlag na tortu Ivanovih deset reprezentativnih godina. Bilo je teških trenutaka, kao što je početak s tri poraza protiv Finaca na gostovanju u Helsinkiju, bilo je traženja hrvatskog puta prema vrhu u susretima s teniski neuglednim reprezentacijama kao što su Latvija i Obala Bjelokosti, u danima kad se Goran Ivanišević vratio pod zastavu nakon dvije godine nenastupanja, sjetit ćemo se i povratka u Svjetsku skupinu uz gostujuću pobjedu nad Talijanima, pa skidanja Nijemaca i Amerikanaca u Zagrebu u dvije uzastopne godine u prvom kolu...

Ljubičićev reprezentativni put možemo poistovjetiti s putem kojeg je hrvatska reprezentacija prošla unatrag deset godina. Ivan je uvijek bio tu - i kad se igralo u prvoj i drugoj Euroafričkoj skupini, i kad je došao red na kvalifikacije za Svjetsku skupinu, i kad se ostajalo u elitnom društvu uz četvrtfinalne poraze u Argentini i Španjolskoj, a pri kraju ove duge i pomalo bajkovite avanture, i kada se prije dvije godine slavila pobjeda u Davis Cupu. Na početku su mu reprezentativni suputnici bili Saša Hiršzon, Željko Krajan i Lovro Zovko, potom je pomogao Ivaniševićev povratak, a najljepše trenutke doživio je kad se priključio Mario Ančić...

Foto: Davor Sajko

Ljubo je tijekom tih deset godina prošao praktički sve što se u nastupima za svoju zemlju može proći - sjetit ćemo se i olimpijske bronce u paru s Ančićem 2004. u Ateni, pa i rariteta da je prošle sezone u dva hrvatska susreta u Davis Cupu bio u ulozi igrača-izbornika, kada je podmetnuo leđa i pomogao da se riješi problem nastao odlaskom Nikole Pilića i Ivaniševićevim odustajanjem od izborničke dužnosti.

Rezultat je u sportu jedini mjerodavni sudac, a nakon svega što je Ivan ostvario, teško je poželjeti više i teško se od jedne reprezentativne karijere može tražiti više. Ako ga i ne bude u susretu za ostanak u Svjetskoj skupini i ako je poraz u Njemačkoj zbilja bio kraj, Ljubičić je zaslužio veliku zahvalu za deset godina nastupa za Hrvatsku, a za nadati se da će mu Hrvatski teniski savez u sljedećem domaćem susretu prirediti reprezentativni oproštaj kakvog je zaslužio. Bez obzira zaigrao ili ne.

Hrvatska reprezentacija ostat će u dobrim rukama pod vodstvom Marija Ančića, s nadom da će se što prije, kako je poželio izbornik Goran Prpić, u punoj mjeri pridružiti Marin Čilić, a tko zna - možda jednoga dana, nakon što završi igračku karijeru, i Ivan ponovno bude uz Marija i(li) Marina na izborničkoj dužnosti koju je lani već iskusio...