Hrvati u Torinu traže nastavak pobjedničkog niza protiv Italije

Prethodna dva međusobna susreta Hrvatske i Italije zajednička su po tome što su u oba navrata Talijani pobijedili u prvome meču, a Hrvati u drugom i trećem. 2001. u Rimu Hrvatska je u četvrtome meču došla do konačne pobjede, a sedam godina kasnije u Dubrovniku trebao joj je peti, odlučujući meč.

Italija - Hrvatska 2:3 (21. - 23. rujna 2001., Rim - zemlja (na otvorenom))

Volandri - Ivanišević 6:2, 7:6 (4), 3:6, 0:6, 6:4
Luzzi - Ljubičić 4:6, 2:6, 1:6
Galimberti/Navarra - Ivanišević/Ljubičić 7:6 (6), 6:3, 6:7 (5), 2:6, 4:6
Luzzi - Ivanišević 6:7 (4), 3:6, 4:6
Volandri - Vajda 6:2, 6:4

Prvi međusobni dvoboj s Italijom reprezentacija Hrvatske dočekala je u vrlo osjetljivom razdoblju. 1999. godine Hrvati su dotaknuli dno izgubivši u Zagrebu od Portugala (4-1) čime su po prvi put u povijesti pali u Grupu 2 Euroafričke zone. Put povratka do Svjetske skupine vodio je preko Latvije, Irske, Obale Bjelokosti, Austrije i na koncu - Italije. U tim susretima polako je stasavao Ivan Ljubičić, koji je u Rimu zajedno s aktualnim wimbledonskim pobjednikom Goranom Ivaniševićem bio najzaslužniji za pobjedu.

Zec je u tom trenutku bio 16. tenisač svijeta, no na zemljanoj je podlozi posljednju pobjedu ostvario u svibnju 1999. godine. Tada 22-godišnji Ljubičić bio je 45. na ljestvici te mu je zemlja više odgovarala nego Ivaniševiću. Ljubo je u Rim stigao nakon što je nešto ranije u Indianapolisu namučio Gustava Kuertena (tada prvog tenisača svijeta), a na US Openu Marata Safina (3.). Kao potvrda uzlazne putanje Ljubičićeve karijere došao je premijerni ATP naslov osvojen u Lyonu mjesec i pol dana kasnije. Hrvatski izbornik bio je Nikola Pilić, a u sastavu su bili još Ivo Karlović i Ivan Vajda.

Talijani vođeni izbornikom Corradom Barazzuttijem predstavili su jako mladu momčad kojoj na raspolaganju nisu bili najbolji igrači Andrea Gaudenzi i Davide Sanguinetti. Odgovornost je spala na 25-godišnjeg Giorgija Galimbertija, 21-godišnjeg Federica Luzzija te godinu dana mlađeg Filippa Volandrija, no ni jedan od njih nije bio unutar Topa 100. Prednost su prvoga dana dobili Volandri i Luzzi, a odmah u prvom meču dogodilo se iznenađenje.

Tada kao 141. tenisač svijeta, Volandri je poveo 2-0 u setovima, Goran se vratio i izjednačio na 2-2 izgubivši samo tri gema u naredna dva seta, no peta dionica otišla je na stranu domaćeg tenisača rezultatom 6:4. Bila je to njegova najveća pobjeda do tog trenutka. Veliki teret pao je na Ljubičićeva leđa, no Banjalučanin je uzvratio na najbolji mogući način. Uz gubitak samo sedam gemova nadigrao je Luzzija i vratio dobro raspoloženje u hrvatski tabor.

Subota je donijela jednu od najvećih pobjeda Ivaniševića i Ljubičića u paru. Galimberti i Mose Navarra bili su blizu slavlja, uzeli su prva dva seta i u tie breaku trećeg imali 5-4 uz dva servisa, no borbeni i uporni Hrvati preokrenuli su meč osvojivši naredna tri seta. U tome im je uvelike pomogao Navarra, koji je kod tih 5-4 odservirao dvije dvostruke pogreške u nizu i odškrinuo im vrata povratka u meč.

"Talijane je koštala prepotencija", izjavio je poslije tog meča Goran. Unatoč iscrpljenosti (u dva dana odigrao je deset setova), Ivanišević je zaigrao i u nedjelju i dovršio posao u prvom meču. U tri je seta porazio Luzzija, koji se poslije dvoboja nije ponio sportski kazavši kako Goran osim imena ima samo servis. Inače, bila je to posljednja pobjeda Gorana Ivaniševića na zemljanoj podlozi uopće u karijeri.

Nakon slavlja u Rimu, Hrvati su u prvom kolu Svjetske skupine 2002. u Zagrebu pobijedili Njemačku, ali su u četvrtfinalu izgubili na gostovanju u Argentini. Talijani su porazom od Finske došli na korak od ispadanja iz Grupe 1 Euroafričke zone, ali su taj status sačuvali porazivši Portugal. U rujnu 2003., međutim, izgubili su od Zimbabvea i ipak ispali u Grupu 2 iste zone.

Hrvatska - Italija 3:2 (11. - 13. travnja 2008., Dubrovnik - tvrda podloga (dvorana))

Karlović - Bolelli 6:7 (7), 3:6, 4:6
Ančić - Seppi 6:2, 6:4, 7:5
Ančić/Čilić - Bolelli/Starace 7:6 (3), 6:4, 1:6, 6:3
Čilić - Seppi 7:6 (7), 4:6, 4:6, 7:6 (3), 1:6
Ančić - Bolelli 6:4, 6:4, 6:2

Drugi međusobni dvoboj s Italijom hrvatska reprezentacija ponovno nije dočekala u idealnoj situaciji. Po prvi put u povijesti Hrvati su doživjeli tri uzastopna poraza te su se našli u Grupi 1 Euroafričke zone. Kao branitelji naslova izgubili su u četvrtfinalu Svjetske skupine 2006. (Argentina), zatim u 1. kolu 2007. (Njemačka) i potom u doigravanju iste godine (Velika Britanija) pa su protiv Talijana u travnju 2008. godine tražili šansu za povratak u Svjetsku skupinu 2009.

Reprezentacija se poslije 12 godina vratila u Dubrovnik i pokazalo se da im je taj grad bio sretan, premda je pitanje pobjednika bilo otvoreno sve do posljednjeg, petog susreta. Hrvatska, predvođena izbornikom Goranom Prpićem, bila je lišena pomoći Ivana Ljubičića, pa su momčad sačinjavali Ivo Karlović, Marin Čilić, Mario Ančić i Roko Karanušić.

Karlović je imao lošu povijest s reprezentacijom, ali je 2008. godine igrao svoj najbolji tenis (u kolovozu te godine dosegao je renking karijere - 14. mjesto). U trenutku okršaja s Italijom bio je 18. tenisač svijeta, a pošto se igralo na dvoranskoj brzoj tvrdoj podlozi, koja mu paše, logično je bilo da će mu izbornik pružiti šansu.

Premda je Ančić bio slabije rangiran od Čilića (44-58), odličan ulazak u 2008. godinu donio mu je prednost pred četiri godine mlađim i neiskusnijim Međugorcem. Splićanin se tek bio oporavio od mononukleoze, ali je ipak preskočio prvih mjesec dana 2008. Nakon toga boom. Finale Marseillea, polufinale Zagreba te potom pobjede nad, između ostalih, Gonzalezom i Murrayem dale su naslutiti da je Super Mario na pravom putu povratka u svjetski vrh.

Što se Talijana tiče, oni su u srpnju 2007. godine porazili Luksemburg u dvoboju za ostanak u Grupi 1 Euroafričke zone, a Svjetsku skupinu nisu vidjeli još od 1999. godine. Izbornik Corrado Barazzutti pozvao je Potita Staracea, Andreasa Seppija, Simonea Bolellija i Flavija Cipollu.

Starace je tada nominalno bio prvi "reket", ali je očekivano pao u drugi plan s obzirom na to da Seppiju i Bolelliju više odgovaraju brže podloge. Seppi je dva mjeseca ranije u Rotterdamu iznenadio Rafaela Nadala na gotovo identičnoj podlozi, dok je Bolelli bio na putu proboja u Top 50 te je na PBZ Zagreb Indoorsu pobijedio Čilića. Talijani su, dakle, imali samopouzdanja i vjerovali su u svoju pobjedu.

U prvom meču vikenda Talijani su poveli. Karlović je bio izraziti favorit protiv Bolellija, no upisao je čisti poraz u tri seta. Talijan je sjajno reternirao i redovito stavljao "Diva sa Šalate" pod pritisak. Potvrdila se tako još jednom teza da Karlović na hrvatskom tlu pruža daleko slabije partije nego negdje drugdje te da se očito teško nosi s pritiskom kakav sa sobom nosi igranje pred domaćim navijačima. Ančić je vratio stvari na početak nadigravši Seppija, također bez izgubljenog seta.

Za subotnju igru parova Prpić je odlučio "u vatru" baciti Čilića zajedno s Ančićem. Ta kombinacija pokazala se dobitnom jer su njih dvojica u četiri seta bila bolja od Bolellija i Staracea. Tada 19-godišnjem Čiliću to je bila prva "živa" pobjeda u Davis Cupu.

Posljednjeg dana Čilić je imao priliku zaključiti dvoboj u korist Hrvatske, ali je iskustvo Seppija ipak presudilo. Talijan je slavio sa 6:1 u petom setu i izjednačio na 2-2. Odluka je tako pala u ruke Ančića i Bolellija. Mario je u tom susretu pokazao da je, unatoč svim problemima koje je imao, vođa hrvatske reprezentacije u onim najtežim, presudnim trenucima. Lako se obračunao s Bolellijem izgubivši samo deset gemova u pobjedi koja je Hrvatskoj donijela konačno slavlje.

"Bio sam blizu savršenstva", izjavio je tada Ančić, koji je pobjedu doživio vrlo emotivno. "Ova pobjeda mi je mnogo značila. Na meč lopti mi je prošla cijela prethodna sezona kroz glavu, svi ti problemi i ozljede koji su započeli upravo s Davis Cupom."

U rujnu 2008. hrvatska reprezentacija u Zadru je nadigrala Brazil 4-1 i vratila se u Svjetsku skupinu. Godinu dana kasnije dogurala je do polufinala u kojemu je u Poreču izgubila od Češke (4-1) i propustila priliku plasirati se u drugo finale. Italija je nakon poraza u Dubrovniku pobijedila Latviju i Slovačku, ali je u rujnu 2009. izgubila od Švicarske predvođene Rogerom Federerom u susretu za ulazak u Svjetsku skupinu.