Hrvatska ne zna za poraz od Amerikanaca, okretala je i 0-2

Gledajući kroz povijest Amerikanci su omiljeni hrvatski protivnik u Davis Cupu. Četiri puta su se ove dvije reprezentacije susretale i Hrvatska je sva četiri puta slavila, a najveću i najvažniju pobjedu ostvarila je 2005. godine u Carsonu kada je iznimno snažnu američku postavu svladala s 3:2 i tako krenula prema osvajanju Davis Cupa.

Izbornik Patrick McEnroe u taj susret je ušao s Andreom Agassijem i Andyjem Roddickom u singlu te braćom Bryan u paru dok je Hrvatska sve nade polagala u Ivana Ljubičića i Marija Ančića. Ljubo i Mario odradili su sav posao, tu su za svaki slučaj bili Roko Karanušić i Željko Krajan, ali nije bilo potrebe za njihovim nastupom.

Bez obzira što su Ljubičić i Ančić u to vrijeme igrali sjajan tenis, Ljubo možda i najbolji u karijeri, bilo je vrlo malo onih koji su bili optimisti. Amerikanci s najjačim snagama, na svom terenu, teško je bilo prognozirati pobjedu Hrvatske.

Međutim nije bilo niti neizvedivo, a pokazalo se to vrlo brzo. Ljubičić je u prvom meču svladao Agassija u tri seta što je predstavljalo šok za Amerikance, a onda je Roddick poravnao na 1-1 pobjedom u četiri seta protiv Ančića. Ključan je bio susret parova. Bryani su tada bili nedodirljivi, Ljubičić i Ančić parove su igrali uglavnom u Davis Cupu, no u Carsonu su odigrali svoj najbolji meč u ovoj konkurenciji i iznenadili Bryane pobjedom u četiri seta.

Posljednjeg dana Ljubičić se pobrinuo da ne bude nikakve drame i odmah je u pet setova svladao Roddicka te odveo Hrvatsku do prolaza.

Ta pobjeda u Carsonu bila je ogromna injekcija samopouzdanja za Hrvatsku koja je nakon toga otišla do kraja i osvojila svoj jedini trofej pobjednika Davis Cupa.

Bio je to drugi međusobni dvoboj ovih reprezentacija, a prvi je odigran 2003. godine u Zagrebu u Domu sportova, također u prvom kolu Svjetske skupine. I tu je Hrvatska bila uspješnija, ovaj put s 4:1, a Ivan Ljubičić i ovdje je donio sva tri boda. U singlu je svladao Mardyja Fisha i Jamesa Blakea dok je u paru s Goranom Ivaniševićem bio bolji od Blakea i Fisha. Još jednu pobjedu donio je tada mladi Ančić koji je bio bolji od Taylora Denta.

Jedini dosadašnji dvoboj ovih reprezentacija odigran na zemlji je onaj iz četvrtfinala Davis Cupa 2009. godine kada je Hrvatska u Poreču slavila s 3:2. Taj susret pamtit ćemo po maratonskom prvom danu kada su Ivo Karlović i Marin Čilić trebali po pet setova kako bi slomili otpor Blakea i Fisha.

Bez obzira na 2-0 prvog dana, Hrvatska nije imala šanse završiti posao u parovima, Lovro Zovko i Roko Karanušić nisu se mogli suprotstaviti braći Bryan te su glatko poraženi. Zato je uspješan bio Čilić koji je u četvrtom meču svladao Blakea.

Posljednji dvoboj između Hrvatske i SAD-a dogodio se prije dvije godine u Portlandu gdje je Hrvatska nakon dva dana prežaljena i Amerikanci su očekivali brzi kraj. Naime Jack Sock u pet setova svladao je Čilića, a John Isner u tri seta Bornu Ćorića te je na Bryanima bilo da završe posao ekspresno, već drugog dana.

No, Hrvatska je suprotno prognozama došla do ogromnog preokreta. Čilić i Ivan Dodig iznenadili su Bryane, zatim je Marin nadigrao Isnera, a Ćorić u odlučujućem petom meču Socka za velikih 3-2 i jedini hrvatski preokret nakon 2:0.

Hrvatskoj je ovo četvrto polufinale Davis Cupa u povijesti, a dva puta bila je uspješna. 2005. godine ponovno na krilima Ivana Ljubičića i njegove tri pobjede s 3:2 svladani su Rusi, 2009. godine u Poreču su uspješniji bili Česi s 4:1 i odlukom već nakon drugog dana, a prije dvije godine u Zadru su pali Francuzi uz tri pobjede Marina Čilića.

I u ovo polufinale Hrvatska ulazi kao favorit, ima na papiru dosta jaču postavu, posebno nakon što su Amerikanci ostali bez Isnera i Socka što će biti veliki hendikep za njih u singlu.

Čilić i Ćorić svakako su favoriti u pojedinačnim dvobojima, a priključivanjem i Mate Pavića nakon dugo vremena ionako moćna Hrvatska u konkurenciji parova sada je još moćnija.

Ne treba gledati predaleko i razmišljati o finalu, ali prolaz Amerikanaca predstavljao bi iznenađenje. Sve ide Hrvatskoj u prilog, u svim mečevima može računati na pobjedu, a kao domaćin imala je pravo izabrati i podlogu te je odluka pala očekivano na crvenu zemlju koja Amerikancima uvjetno rečeno najmanje odgovara. Hrvatski tenisači su polivalentniji i bolje se snalaze na različitim podlogama što je također prilična prednost.

S obzirom na promjene u Davis Cupu koje su izglasane, ovo je jedinstvena prilika za Hrvatsku da pred svojim navijačima još jednom izbori nastup u finalu. Od sljedeće godine ništa više neće biti isto i ovakav Davis Cup više nećemo gledati, više će to izgledati kao neki veliki turnir na neutralnom terenu.