Igračima predalek, gledateljima prespor - problemi Davis Cupa danas

Svaki dan do finala, novi nastavak. U trećem nastavku pišemo o nedostacima i problemima sadašnjeg formata Davisovog kupa, koji se sve teže snalazi u današnjim vremenima, te o izvjesnim promjenama za blisku budućnost.

Otkada je Dwight Filley Davis 1900. godine ustanovio ovo natjecanje, format se praktički nije značajnije mijenjao. Uzrok je to što Davis Cup danas, globalno, nije ni blizu gledanosti koju postižu druga velika sportska događanja.

Kompletna Velika četvorka je prošlih godina osvojila "salataru". No, iznimno rijetko netko od igrača iz tog društva nastupi u dva uzastopna Davis Cupa.

Idealan primjer kako najboljima Davis Cup nimalo ne odgovara bio je ovogodišnji četvrtfinalni susret između Srbije i Velike Britanije. S jedne strane bi, na papiru, trebao biti Novak Đoković, pobjednik Roland Garrosa i uvjerljivo prvi igrač svijeta, dok je Britance je trebao predvoditi Andy Murray, veliki rušitelj neugodnih tradicija britanskog tenisa, koji je sezonu ranije odveo Britaniju do prvog naslova nakon 79 godina.

No, u tjednu nakon Wimbledona, Srbiju i Veliku Britaniju nisu predvodili Đoković i Murray, već Dušan Lajović i Kyle Edmund, toga trenutka 81. i 85. igrač svijeta. Slično je bilo i u drugim dvobojima. 

Dugačka putovanja, promjene vremenskih zona, promjena podloge problemi su koji odvlače igrače iz znamenitog natjecanja.

I Davis Cup se mora prilagoditi

Danas, u vrijeme kada sve što je sporo nema svjetlu budućnost, ukoliko se ne prilagodi novim vremenima, ni budućnost Davisovog kupa nije najsvjetlija. No, ITF je odlučan u tomu da to ispravi. Ranije ove godine objelodanio je novu Strategiju razvoja momčadskih natjecanja, koja jasno ide u smjeru promjena.

Ključna promjena novog, bržeg formata, kako navodi ITF, vjerojatno će biti drukčija organizacija finala. Izvjesno je, naime, uvođenje Final Four turnira, na kojem bi se u dva dana između četiri reprezentacije dobio pobjednik. U odnosu na sadašnji format finala to bi zapravo bilo znatno brže i kraće. Umjesto tri, finale bi trajalo dva dana, a umjesto dvije reprezentacije, igralo bi njih četiri. Prilično je također izvjesno da u tomu više ne bi bilo mjesta za mečeve na tri dobivena seta.

Značajan problem je i što se počesto finale igra u marketinški neprivlačnim zemljama, poput ove godine u Hrvatskoj. Naravno, sponzori bi izdašnije ulagali kada bi finale bilo igrano u nekoj velikoj metropoli, a promjene u domaćinstvu finala naznačile bi da u obzir dolazi i Daleki istok, prije svega Kina, koja osim u nogomet strahovito puno ulaže i u tenis. Stoga, realno je očekivati da će se finale Davisovog kupa za koju godinu, bez obzira na finaliste, igrati na Dalekom istoku.

Započinje trend pada televizijske gledanosti

Dvije vodeće sportske tvornice novca, engleska nogometna Premier liga i NFL, iako se šire na nova tržišta i time rastu u prihodima, u Engleskoj odnosno SAD-u gube televizijske gledatelje.

Naime, u uvodnom dijelu ove sezone tih prvenstava, njihova TV gledanost je pala od 10 do 20 posto. Primjerice, iako Premier liga potpisuje izdašne ugovore o medijskim pravima, prije svega na dalekoistočnom tržištu, u Engleskoj je gledanost prijenosa utakmica Premier lige dosegla vrhunac, te je počela padati u uvodnim ovosezonskim kolima.

Identična je situacija s NFL-om u SAD-u. Amerikanci, koji uvijek teže jednostavnijem i bržem, očito se sve više odlučuje za korištenjem društvenih mreža kako bi saznali informacije o svojoj omiljenoj momčadi, a sve manje se odlučuju pogledati čitavu utakmicu u NFL-u.

Davis Cup se, jasno, mora prilagoditi. Izgubit će, možda, dio sadašnje publike, ali dobiti i onu novu, generaciju Y, koja je praktički rođena u vremenu moderne tehnologije, društvenih mreža i sumanoto brzog protoka informacija. Nadajmo se da se tenis i sport u svemu tomu neće izgubiti. Jer Davis Cup oduvijek je bio izvor velikih sportskih priča.