Pluseva je puno više

Brazilci su bili dostojan suparnik, izbornik Goran Prpić je nakon pobjede istaknuo koliko je težak bio ovaj susret, no cilj je na koncu ostvaren bez puno komplikacija. Dvije pobjede Ive Karlovića u singlu i pobjeda Marija Ančića nad Thomazom Belluccijem u prvom meču ovog ogleda donijeli su povratak u elitni razred i prije posljednjeg meča, kojeg je na kraju Roko Karanušić zasladio prvom pobjedom karijere u reprezentativnom dresu.

Imamo širinu i dobar izbor igrača, bit će još bolje kad se vrati ovog puta upalom živca lica pogođeni Marin Čilić, a veliki je plus i što je Lovro Zovko pokazao koliko dobro može odigrati u paru. U subotnjem susretu s kombinacijom Marcelo Melo/Andre Sa bio je zaista odličan, nije bez razloga na solidnom 54. mjestu u ovoj konkurenciji i Goran Prpić će ga ubuduće, već je i najavio, imati u vidu kao člana momčadi otpočetka priprema za neki susret, a ne samo kao zamjenu kako se dogodilo u ovom slučaju, kad je naknadno uskočio umjesto Čilića.

Kvalitetan odabir, ako i kad su svi zdravi, a posebno ako se netko ozlijedi ili razboli, uvijek je vrijedna stvar za bilo kojeg izbornika, Prpić može biti sretan onim što ima na raspolaganju. Dogodine će, po svemu sudeći, u konkurenciji ponovno biti svi koji su bili i u Zadru, uključujući i junaka vikenda Ivu Karlovića, koji je najavio da su njegova lutanja u odnosima s reprezentacijom sada prošlost - spreman se odazvati čak i ako se dogodi da ne bude u prvom planu.

Drugi veliki plus definitivno je dobra atmosfera u momčadi. Zajedničko slavlje nakon pobjede, zagrljaj izbornika Prpića i Ive Karlovića, što je, kako je Prpić kazao, prije godinu dana njemu bilo teško zamislivo, sve to govori da su u ovoj reprezentaciji stvari odlično "uštimane" i u tom segmentu...

Istina je, tenis nije momčadski sport, dobro razumijevanje i uigranost bitniji su jedino u parovima, no ako su odnosi loši, puno je teži put do rezultata. Uostalom, pamtimo što se dogodilo s reprezentacijom nakon velikog naslova iz 2005., nakon kojeg se povukao Goran Ivanišević, nesretan zbog činjenice što nije dobio izborničko mjesto koje je bilo programirano za njega, a potom i Nikola Pilić, pamtimo i da je Ivan Ljubičić vukao kao igrač/izbornik, što nije bila najpovoljnija situacija... Nije išlo dobro i nije završilo dobro, nekako se prebrzo raspalo ono što se izgradilo 2005., a na sve to nadovezali su se pehovi s ozljedama i bolestima i ubrzo smo se oprostili od Svjetske skupine.

Nešto što je djelovalo slomljeno, daleko od slike bratislavskog slavlja, nije bilo lako vratiti na staro. No, iako je imao kritičara, iako je na početku njegovog aktualnog mandata izostao i rezultat, dobrim dijelom jer nije mogao računati na sve najbolje - Goran Prpić na koncu je napravio dobar posao. Ova momčad izgleda i igra dobro, definitivno vrlo obećavajuće.

Ponoviti 2005? Bilo bi krasno, svi to želimo, želi to i izbornik i cijela momčad, kako je Prpić kazao nakon pobjede, no ne treba biti nezasitan. Vratiti se u Svjetsku skupinu je odlično, velika stvar bila bi zadržati se u njoj, a ako se poklopi povoljan ždrijeb ili posebno inspirirana sezona kakvu je Ivan Ljubičić imao na putu do naslova prije tri godine - zašto ne? U Davis Cupu je obično sve otvoreno, sjetit ćemo se iz našeg primjera - ni gostovanje kod američkog Dream Teama s Andyjem Roddickom, Andreom Agassijem i braćom Bryan nam u prvom kolu 2005. nije bilo nepremostivo.

Sažetak zadarskog vikenda bio bi još ljepši da nije bilo praznine na tribinama. Oko 2.000 ljudi prvog dana, nešto manje u subotu i nedjelju, potpuno je izostala vatrena atmosfera kakvoj su se nadali u hrvatskom taboru... Potvrđeno je da je prodano 800 trodnevnih kompleta ulaznica, no očito da pored toga nije prodano osobito puno pojedinačnih - je li riječ o preskupim cijenama, 50 kuna za dan, nezainteresiranosti Zadrana za tenis, kombinaciji te dvije stvari ili nečem trećem, nije lako otkriti. 50 kuna za hrvatsku reprezentaciju ne djeluje previše, istina, iz kuta gledanja teniskog ljubitelja, a ako se nije moglo naći barem 3.000 ili malo više ljubitelja tenisa da i podrška s tribina bude bolja - velika je šteta, vjerojatno i pouka za neki drugi put.

Slična slika dogodila se prije nešto više od dvije godine u Zagrebu kad je rang natjecanja bio jači, četvrtfinale Svjetske skupine, a protivnik atraktivniji, Argentina predvođena Davidom Nalbandianom. U HTS-u će morati razmisliti što napraviti da se takva slika ne ponavlja jer je prava podrška s tribina ipak najbitnija, u Davis Cupu može imati i presudnu ulogu. Opcija nema puno, a kao najlogičnija se čini Split, s obzirom da je od odlične atmosfere iz domaćih susreta s Rumunjima (četvrtfinale) i Rusima (polufinale) prošlo već dosta vremena, više od tri godine...