Hoće li se ikad zasititi?

Pitanje iz naslova vjerojatno je barem jednom postavio tenisač koji je Federeru bio s "krive" strane u polufinalu ili finalu Grand Slam turnira, naravno, s Roland Garrosom i Rafaelom Nadalom kao jedinom redovitom iznimkom. Za Novaka Đokovića ovo je bila dobra škola kako to obično izgleda. Čak i kad se čini da si blizu, prvi na svijetu je uvijek u stanju odigrati bolje kad je najvažnije, kao i u ovom finalu kojeg je riješio sa 7:6(4), 7:6(2) i 6:4.

Trećepostavljeni prvi srpski reket će iz poraza ponajviše pamtiti ukupno sedam propuštenih set-lopti u prvom i drugom setu. Najveću priliku imao je u prvoj dionici. Nakon što mu je Federer pomogao s dva uzastopna promašena forhenda na kraju 11. gema, uzeo je break kod 5:5 i izborio servis za set, na kojem je, pak, propustio čak pet set-lopti, 40:0 i dvije prednosti. Dvije od pet otišle su Federerovim napadima forhendom, a preostale tri na gotovo identičan način; Švicarac je poslao spori bekhend-slice na suparnikovu bekhend-stranu, a Đokovićev bekhend je u sva tri slučaja zakazao i otišao van terena ili u mrežu.

Za kraj servis-gema kod 6:5, treći nositelj pomogao je Federeru dvostrukom pogreškom na break-lopti i time na neki način najavio ono što ćemo vidjeti u tie-breaku. Đoković je prvi došao do mini-breaka prednosti, no potom ga je koštao još jedan promašaj bekhendom (pogađate, nakon Federerovog bekhend-slicea), a kasnije i dvije duple koje su Švicarcu otvorile vrata da zaključi tie-break sa 7:4.

Za standarde prvog na svijetu, igra nije bila baš briljantna, no čim je postalo gusto nije napravio krivi korak. Za razliku od suparnika.

U drugom setu rasplet je ponovno stigao u tie-breaku, no ponovno je bilo zanimljivo i prije tog "ruleta".

Foto: EPA

Đoković je prvo propustio break prednosti i vodstvo od 4:1, a u završnici seta i priliku na Federerovom servisu kod minusa od 6:5, s dvije uzastopne set-lopte kod 15:40. Na prvoj mu je Švicarac zabio as, dok je na drugoj trećepostavljenom Srbinu nedostajalo i malo sreće, s forhend-paralelom koja je, kako je pokazao pregled snimke, bila nekoliko milimetara vani. Da je ušlo, Federer tu ne bi mogao puno - ali nije ušlo.

Naplata se dogodila u tie-breaku. Za razliku od prvog, u novom Đoković nije "pucao u vlastitu nogu" dvostrukim pogreškama, ali jest predugom bekhend-paralelom koja je Federeru dala mini-break za vodstvo od 3:2. Kraj priče, prvi na svijetu je u nastavku odservirao i odigrao prejako, ostavivši suparnika bez poena do kraja seta.

Trećepostavljeni Đoković je, tako, na najbolniji način i u dosad najvećem meču karijere doživio ono što mu se ne događa često obzirom da je u većini slučajeva najjači baš u tie-breaku. Uostalom, bio je jači i od Federera u tie-breaku prvog i trećeg seta u ovoljetnoj pobjedi u finalu Montreala, no Federer na manjem turniru nije isto što i Federer u Grand Slam finalu. Prije ovog meča, Švicarac je u finalnim dvobojima na četiri najveća dobio 11 od 13 odigranih tie-breakova, a sada povećao taj omjer na još impresivnijih 13-2.

U trećem setu se čekalo da se dogodi ono što se moralo dogoditi. Đoković je imao još jednu veliku priliku, propuštenih 0:40 kod 2:2, no pitanje je bi li, da je iskoristio jednu od tri break-lopte, to promijenilo konačnog pobjednika. Bilo je prekasno za potpuni preokret, a kraj je stigao uz Federerov break za 6:4.

Novi Grand Slam naslov, novo upisivanje u povijesne knjige, ovog puta uz činjenicu da je Federer prvi tenisač u Open Eri (nakon 1968.) s četiri uzastopne turnirske pobjede na US Openu. Ovo mu je ukupno 12. Grand Slam titula u karijeri, sve bliže rekordnih 14 koliko ima Pete Sampras. Malo tko sumnja da će taj rekord pasti, jedino pravo pitanje je kad će se to dogoditi...

Tenisači, finale: Federer (Švicarska, 1) - Đoković (Srbija, 3) 7:6(4), 7:6(2), 6:4.