Talijanska emocija protiv "Kineskog zida"

Francuzi opet ostaju razočarani. I njihov 32. predstavnik u obje konkurencije ispao je iz utrke za naslov pa će se njihovo čekanje na novog osvajača/osvajačicu produljiti za još barem godinu dana. Marion Bartoli bila je njihova posljednja nada ove godine, no pokazalo se da ona jednostavno nema protulijek za igru Francesce Schiavone. Dobro se držala prvih sedam gemova, imala je i break rano u drugom setu, no generalno braniteljica naslova je na sve njezine udarce imala odgovor.

Plan Bartoli najkraće možemo sumirati riječju "agresivnost". Protiv svih suparnica ona servis dočekuje u terenu i nastoji diktirati poene, a isto je pokušala i protiv Schiavone. No, nema svatko takvu mogućnost varirati svoje udarce kao što to ima Schiavone pa se Francuskinja često nalazila u problemima. Talijanka je izvrsno radila upravo ono što je bilo najvažnije - miksala je igru i dugim loptama držala Bartoli daleko od idealne situacije. Daleko od situacije u kojoj bi ova mogla napasti i nanijeti joj štetu.

Nije zanemariva činjenica da je Bartoli bila pod velikim pritiskom, istim onim s kojim se svake godine suočavaju gotovo svi francuski predstavnici, pogotovo oni koji su bliže svjetskom vrhu i koji imaju realnije šanse za naslov. Međutim, kako je i sama priznala kasnije, Bartoli nije osjećala taj pritisak. Ponašala se kao i u svakom drugom meču provodeći svoje uobičajene rituale i nastojala je koncentrirati se isključivo na svoju igru, no njezina nesreća bila je ta što je na suprotnoj strani mreže stajala borbena, uporna, temperamentna, ali realno gledano, i kvalitetnija suparnica.

Veliku ulogu u raspletu današnjih mečeva igrao je i jaki vjetar, koji je praktički iz poena u poen mijenjao svoj smjer. Schiavone se bolje snašla u takvim uvjetima i svojom doista raznovrsnom igrom i odličnim kretanjem osujetila mnoge poteze svoje suparnice. Sposobnost da odigra kvalitetnu rezanu ili skraćenu loptu uvelike joj je pomogla da se plasira u svoje drugo uzastopno finale i dala priliku da postane tek 17. tenisačica u povijesti ovog turnira (koji traje od 1897. godine) koja je barem jednom uspjela obraniti naslov.

Tko su ovih preostalih 16? Sve redom velikanke "bijelog sporta". U novijoj eri to je pošlo za rukom Margaret Court, Chris Evert, Monici Seles, Steffi Graf i Justine Henin, a u onoj starijoj eri isti uspjeh ostvarile su Maureen Connolly Brinker, Alice Weivers, Simone Mathieu, Hilde Krahwinkel Sperling, Margaret Scriven Vivian, Helen Wills Moody, Suzanne Lenglen (po njoj je drugi po veličini stadion kompleksa dobio ime), Marguerite Broquedis, Jeanne Mathhey, Kate Gillou i Adine Masson.

A osoba koja joj stoji na tom putu zove se Na Li. Čudesna Kineskinja već je oborila dovoljno rekorda što se tenisa u Kini tiče, a evo sada je i na drugom Grand Slamu sezone ušla u finale. U Melbourneu je ostala kratka protiv Kim Clijsters premda je uzela prvi set, a u subotu će protiv Schiavone imati priliku za popravni. Ona je izbacila Mariju Šarapovu, koja nikako nije mogla pronaći zajednički jezik s vjetrom. On joj je smetao ponajviše na servisu (10 dvostrukih pogrešaka, niti jedan as!), ali i u igri s osnovne linije. Premda su njezini udarci vrlo snažni, vjetar u kombinaciji s pokretljivom suparnicom nisu joj donijeli željene rezultate.

Li je solidna u svakom segmentu igre i praktički nema nekih značajnijih mana, baš kao ni Schiavone, pa bi to mogao biti jedan vrlo napeti finale. Obje tenisačice se odlično kreću i malo griješe pa bi duge izmjene mogle biti neminovne. Obje su i vrlo iskusne (Schiavone 30, Li 29 godina) i nastupit će u svom drugom Grand Slam finalu. Obje uživaju u svom tenisu, pogotovo Schiavone (i tu emociju prenosi i na teren), i obje su ponos svojih zemalja.

No, pobjednica može biti samo jedna. Hoće li to biti emocija Francesce Schiavone ili možda "Kineski zid", kako je posljednja francuska osvajačica Roland Garrosa Mary Pierce nazvala Na Li?

Kolumbijsko čudo

Ne mogu ne spomenuti jednu od najljepših priča ovogodišnjeg Roland Garrosa. Naime, 25-godišnji Kolumbijac Juan Sebastian Cabal plasirao se u finale parova zajedno s Argentincem Eduardom Schwankom, no to i ne bi bilo toliko čudno da se ne radi o tenisaču koji do ovog turnira nikada nije zaigrao niti jedan meč na ovoj razini te da su njih dvojica u polufinalu eliminirali prve nositelje braću Bryan.

"Sjajan je osjećaj. Ovaj tjedan je za mene kao iz sna. Nisam očekivao da ću igrati parove ovdje, a evo nas u finalu", rekao je Cabal, koji je na ljestvici singla 189. tenisač svijeta, a u kvalifikacijama je zapeo u drugom kolu. Zato je u paru sa Schwankom bio vrlo uspješan te je na putu do finala, između ostalih, izbacio i osme nositelje Dicka Normana i Wesleya Moodieja te vrlo dobre Simona Aspelina i Paula Hanleya. U finalu ih čekaju drugi nositelji Maks Mirnji i Daniel Nestor.

Petak

Petak nam donosi polufinalne mečeve u muškoj konkurenciji, a nastupaju četiri najbolja tenisača svijeta: Rafael Nadal - Andy Murray i Novak Đoković - Roger Federer. Sve je kristalno jasno glede borbe za broj jedan - Đokoviću treba pobjeda da bi prestigao Nadala. Ne moramo uopće sumnjati hoće li Philippe Chatrier biti ispunjen do posljednjeg mjesta, a nadajmo se samo da će vremenski uvjeti biti bolji nego danas i da ćemo svi zajedno zaista moći uživati u vrhunskom tenisu.

Petak, 3. lipnja 2011. godine svakako će ući u povijest. Ili će Đoković postati novi broj jedan ili će njegov nevjerojatan niz pobjeda ipak biti prekinut...