Bio nekome zanimljiv ili dosadan, on je za sve pobjednik US Opena

Marin Čilić upisao se u tenisku povijest i ostvario je san.

Godine teškog rada ovog skromnog mladića dovele su na vrh. Talent nikad nije bio upitan, Čilić je posjedovao sve što je bilo potrebno za uspjeh, nedostajala je tek konstanta, čista glava, a to je ono što razlikuje velike igrače od onih za stepenicu ispod.

Ono što je Čilić pokazao u posljednjih deset setova u New Yorku, graničilo je sa savršenstvom. Fantastičan nastup u kojem su protivnici bili apsolutno nemoćni potvrdio je Marinov status velikog igrača.

Iako u prvi mah neki komentari i analize govore o jednom od najdosadnijih finala, Čiliću je to ogroman kompliment. Finale je učinio rezultatski nezanimljivim svojom dominacijom u kojoj je Nishikori bio bez ikakvog odgovora i svi oni koji nisu nimalo impresionirani ovom pobjedom već finale smatraju "dosadnim", trebaju preispitati svoje razmišljanje.

Sjetimo se dominacije Petea Samprasa koji je također bio "dosadan" i ubijao mečeve ne ostavivši protivniku nikakvu šansu. Što su Čilić i Sampras trebali raditi da bi učinili svoje mečeve zanimljivima? Kratiti udarce, namjerno gubiti poene, servirati na reket?

Sve je stvar ukusa. Netko voli ovakav agresivan tenis kratkih izmjena dok netko opet više voli nadmudrivanja i taktičke igre Nadala, Đokovića, Murraya...

Ono što je važno, stručni teniski svijet slaže se u konstataciji da ovakva dominacija nije već dugo viđena. Čilićev savršeni tenis. Ne dosadni, već savršeni.

Ne treba se zavaravati da će Marin sada postati najpopularniji tenisač svijeta, nikada to neće biti jer jednostavno medijima koji danas žive od senzacije nije zanimljiv. Čilić je onaj dobri i pristojni "dečko iz susjedstva", nesklon incidentima van terena i na njemu, nećete ga pronaći "u elementu" na player's partyjima, nećete od njega čuti bombastične izjave.

Nikada, baš nikad nije o nijednom tenisaču govorio s podcjenjivanjem. Svakog igrača maksimalno poštuje, ne odgovara na provokacije i primjer je idealnog sportaša.

Takvom mirnom i tihom radniku u današnje vrijeme nije nimalo lako privući pozornost. I bez obzira što je Grand Slam pobjednik, Marin će i dalje na Grand Slamovima igrati u nekim ranim terminima, organizatorima neće biti problem prebaciti ga na neki vanjski teren, dok će oni "zanimljiviji" igrati u elitnim terminima na glavnom terenu.

Hoće li se Marin žaliti, podići glas, pobuniti se? Nema šanse. Nastavit će kao i dosad, igrat će svoj tenis, boriti se protiv protivnika i razmišljati samo o nastupu.

Jedini koji bi to za njega mogao napraviti je Goran Ivanišević.

Goran je već napravio strašnu stvar, odveo je Marina na vrh donijevši mu ono što mu je nedostajalo. Prije godinu dana Čilić je bio na dnu, u vrlo teškoj situaciji, suspendiran i ponižen. Iako je pogreška priznata, ITF se nikad nije u potpunosti ispričao. Suspenzija mu je smanjena na četiri mjeseca, ali i danas se o tome previše priča i piše iako Marinu sporna supstanca na baš nikakav način nije mogla pomoći.

Ne samo da je doživio poniženje i izopćenje iz teniskog svijeta, Marinu je uskraćena bilo kakva mogućnost obrane dok su ga mediji i kompletna svjetska javnost razapinjali i prozivali. Sve što je mogao u tom trenutku je nadati se da će ta noćna mora prestati. Početkom rujna došao je i Goran i započelo se s ozbiljnim radom.

Kada mu je izrečena suspenzija, mnogi su mu predvidjeli totalni pad u prosječnost, ali kod njega se dogodilo ono suprotno - što te ne ubije, to te ojača.

Već prvi nastupi upoznali su nas s novim, agresivnijim Čilićem koji je više gledao na svoju igru i svoja glavna oružja nego na protivnika. Pod vodstvom velikog stručnjaka Boba Bretta Marin je imao sjajna razdoblja, ali nikako nije mogao do velike turnirske pobjede, nije mogao napraviti onaj korak više. Ono što je bilo najvažnije, činio se u cijeloj priči sputanim, suzdržanim i nedovoljno odlučnim. Ivanišević je tu napravio najveći pomak.

S agresivnim nastupom, kada je sam postao svjestan za što je sposoban, Marin je dobio samopouzdanje, a kombinacija njegovog talenta s fizičkim predispozicijama i samopouzdanjem, dovela je do ovog rezultata.

300. pobjeda u karijeri nije mogla biti bolje obilježena, naslovom pobjednika US Opena. S ovakvom igrom iz New Yorka, Čilić je sposoban za čuda. Mnogi su se smijali Ivaniševiću kada je nakon Australian Opena rekao: "Ako je mogao Wawrinka osvojiti Grand Slam, zašto ne bi mogao Marin." Pokazalo se da je bio u pravu, pokazalo se da su svi nedovoljno vjerovali u Čilića.

U konačnici, Marin je ispunio svoj san i došao tamo gdje je htio biti. Bio nekom zanimljiv ili dosadan, on je za sve - Grand Slam pobjednik. Jedini tenisač uz Federera, Nadala i Đokovića koji je u novije doba osvojio Grand Slam naslov ovako dominantno ne izgubivši niti set u posljednja tri susreta. Prvi tenisač od 2004. godine i naslova Gastona Gaudija u Roland Garrosu koji je uzeo Grand Slam naslov, a bio je van Top 10.