Finale tenisača za povijest, Martić i Dodig s najvišim ocjenama među Hrvatima

Ovogodišnji Wimbledon ponudio nam je nekoliko različitih segmenata. Prije svega, svi možemo biti oduševljeni finalom u muškoj konkurenciji, a hrvatski navijači mogu biti sretni novim naslovom hrvatskog tenisača u mješovitim parovima. Ipak, najveće razočarenje bio je ženski turnir koji je ostao nedorečen premda nova pobjednica zaslužuje sve čestitke.

Hrvatski predstavnici

Od hrvatskih tenisača u pojedinačnoj konkurenciji nismo očekivali pretjerane rezultate. Borna Ćorić je otkazao Wimbledon prije samog početka, Marin Čilić je nažalost totalno van forme, a Ivu Karlovića bez obzira na trud, volju i još uvijek solidni tenis nismo gledali kroz prizmu tenisača koji bi mogao ugroziti one najbolje.

Čilić je razočarao, to se mora priznati i premda bio van forme, nismo očekivali da će ispasti od Portugalca Joao Souse nakon tri seta u drugom kolu. Već protiv Adriana Mannarina bilo je problema, no nekako smo svi priželjkivali susret s Nadalom u osmini finala. Karlović nije razočarao, pružio je otpor u drugom kolu protiv Thomasa Fabbiana, imao veliku priliku za pobjedu, ali Talijan je u ključnim trenucima odigrao nekoliko savršenih poena i došao do trećeg kola. Šteta jer smo se nadali ogledu Karlovića i Fernanda Verdasca, dvojice senatora na Touru.

Za razliku od tenisača, od tenisačica smo dobili ono što smo očekivali. Nažalost Donna Vekić je zbog teškog ždrijeba protiv Riske ispala već u prvom kolu, ali Petra Martić je pokazala svu svoju kvalitetu. Martić je inače poznata kao veliki borac koji nikada ne odustaje i to je dokazala na Wimbledonu. Imala je tri teška meča na putu do osmine finala, odradila ih dobro, ali nažalost ozljede su je dokrajčile i protiv Svitoline u osmini finala nije imala šanse. Šteta jer bi zdrava sigurno bolje parirala Ukrajinki koja je došla do polufinala.

Najviše smo dobili od igrača koji igraju parove ili mješovite parove. Uostalom po tim tenisačima, Hrvatska je u samom vrhu svjetskog tenisa i to nije više nikakvo iznenađenje. Razočarao je Mate Pavić koji je u paru s Brunom Soaresom imao 2:0 vodstvo u setovima u drugom kolu, no na kraju je ispao. Nažalost, Splićanin je s Gabrielom Dabrowski ispao u mješovitim parovima u trećem kolu i propustio napraviti bolji rezultat na Wimbledonu.

Ipak, tu su bili Franko Škugor i Ivan Dodig kojeg trebamo posebno istaknuti. Škugor je s Ralucom Olaru došao do četvrtfinala gdje su nažalost poraženi, dok je u muškim parovima s Nikolom Mektićem poražen upravo od Dodiga i Filipa Polašeka. Ipak, lijepo je vidjeti Škugora i Mektića zajedno na ovako jakom turniru.

Što se tiče Dodiga, on je odradio sjajan turnir. U muškim parovima ispao je u polufinalu od Nicolasa Mahuta i Edouarda Roger-Vasselina. Nažalost, u ključnim trenucima Dodig je bio na razini zadatka, ali slovački tenisač Polašek slabo je reagirao i nažalost uz silnu borbu, do finala nisu uspjeli doći. Dodigu je to ipak pošlo za rukom u mješovitim parovima u kojima čini ubojiti par s Latishom Chan. Hrvatski tenisač i Tajvanka sjajno su odradili finalni meč i bez ikakvih problema došli do trećeg zajedničkog Grand Slam naslova, a Dodig je došao do četvrtog Grand Slam naslova u karijeri.

Finale prilično očekivano, izvedba sjajna

Ako pogledamo finale u muškoj konkurenciji, ne možemo reći da smo iznenađeni. Novak Đoković bio je prvi nositelj i favorit i kao takav je trebao izbjeći Rogera Federera i Rafaela Nadala do samoga finala. Očekivali smo finale Đoković - Federer/Nadal.

Federer je odigrao polufinale na izuzetno visokoj razini, s tolikom lakoćom i preciznošću da su i najveći navijači Nadala morali skinuti kapu Švicarcu. U takvim mečevima, dvobojima takvih teniskih velikana, sitnice odlučuju. U ovom polufinalu sve je bilo na strani Federera i mogli smo uživati u sjajnom tenisu. Samo da smo vidjeli onaj zadnji gem i gomilu sjajnih poteza, bilo bi dovoljno.

Đoković se nije pretjerano namučio. Malo je dizelaški ulazio u mečeve protiv Davida Goffina i Huberta Hurkacza, ali srpski tenisač nema problema s pritiskom, sa sjajnim odgovorima na razne izazove i to je bilo vidljivo. Nakon što je Goffin odradio odličan prvi set, Đoković ga je pomeo u naredna dva i dao mu svega dva gema. Slično je prošao i Roberto Bautista Agut kojemu je Đoković dao tri gema više od Goffina nakon gubitka drugog seta.

Kad smo već dobili očekivano finale, onda možemo biti zadovoljni što smo gledali gotovo pet sati. Epsko finale, toliko sjajnih poteza, breakova u važnim trenucima i nevjerojatnih povrataka. Sve to nudio je meč Đokovića i Federera, a doista svatko tko je pratio meč preko malih ekrana ili na mjestu događaja može biti oduševljen.

Definitivno finalni meč ostao je highlight cijelog Wimbledona, ali to i nije toliko neočekivano. Kad se nađu dvojica ponajboljih tenisača svih vremena, spektakl mora biti zajamčen. Na kraju, nakon prvog tie-breaka u petom setu u finalu Wimbledona i nakon točno četiri sata i 57 minuta igre, pobjedu je odnio Đoković kojemu je to bio peti naslov u Wimbledonu.

Pomor pritajenih favorita i potvrda velike trojke

Strašan pomor pritajenih favorita ili bolje rečeno nositelja, dogodio se u muškoj konkurenciji. Samo ako uzmemo prvih 20 tenisača, četiri su ispala u prvom kolu (Bornu Ćorića ne računamo jer je prije početka otkazao zbog ozljede), trojici je kraj bio u drugom kolu, a treće kolo koje je ujedno i posljednje u prvom tjednu značilo je kraj za još petoricu tenisača. Preračunato, od prvih 20 nositelja, u drugi tjedan i osminu finale ušlo je njih svega šestero, odnose troje ako izuzmemo vodeći trojac.

To je upravo potvrda onoga o čemu se piše već godinama. Đoković, Federer i Nadal nemaju pravu konkurenciju. Bili su tu Andy Murray, Juan Martin Del Potro, Stanislav Wawrinka ili Čilić, ali to su više izuzeci. Od 2000. godine do danas, trojac o kojem pričamo osvojio je ukupno 53 Grand Slam naslova od ukupno 78 koliko ih je odigrano zaključno s Roland Garrosom ove godine. To je nevjerojatnih 68 posto. Još je gora situacija ako gledamo desetljeće koje je na izmaku. Tu su Murray i Wawrinka osvojili po tri naslova, a Čilić jedan. S druge strane Đoković, Federer i Nadal osvojili su 31 naslov, odnosno 82 posto. Doista ne zvuče više tako nerealno one smiješne slike Federera, Đokovića i Nadala kako u kolicima igraju tenis i još uvijek osvajaju naslove.

Sjajna taktika Halep, dosadno finale

Uz sve isprike Simone Halep na riječima iz podnaslova, finale u ženskoj konkurenciji nije bilo pretjerano uzbudljivo. Rumunjka je odradila odličan posao, taktički "ubila" Serenu Williams i defenzivnom igrom pokazala svima koji su je ružno otpisivali prije finala. Amerikanka koja je legenda svjetskog tenisa ostala je na 23 Grand Slam naslova, ali ovo finale pamtit će po tome što na njemu kao da nije niti igrala.

Proslavljeni američki tenisač John McEnroe rekao je da nikada nije vidio Williams toliko šokiranu i Halep toliko razigranu kao u ovogodišnjem finalu. To u biti nije bilo finale već malo jači trening za Halep. Jasno to ne znači kako Rumunjka nije zaslužila titulu jer sama činjenica da je jednu Serenu Williams ostavila na svega četiri gema, govori koliko je Halep dobro igrala.

Kada se još uzme u obzir da je Williams bila izuzetno motivirana da dosegne Margaret Court koja ima 24 Grand Slam naslova, pobjeda Halep još više dobiva na značaju. Koliko god finale bilo dosadno, toliko je nevjerojatno bilo vidjeti takvu dominaciju nad jednom od najdominantnijih sportašica u povijesti.

Previše ispadanja u ranoj fazi pokvarilo je turnir

Niti u ženskoj konkurenciji situacija s ispadanjima nositeljica i favoritkinja nije bilo ništa bolje. No, za razliku od muške konkurencije, kod tenisačica nema takvih favoritkinja. Od prvih deset nositeljica, njih osam ispalo je prije četvrtfinala, a čak petero ih nije niti vidjelo drugi tjedan. Neugodno iznenađenje priredila je Ashleigh Barty koja je ispala u četvrtom kolu kao i Angelique Kerber koju je izbacila slabo rangirana američka tenisačica Lauren Davis.

Sva ta ispadanja otvorila su mogućnost ponekim tenisačicama da iz drugog plana dođu do završnice. Tako su Alison Riske i Shuai Zhang došle do četvrtfinala, a Riske je čak vrlo dobro igrala protiv favorizirane Serene Williams. Nažalost, ovakav ženski turnir donio je i dva polufinala koja su bila sve samo ne uzbudljiva.

Williams je trebala svega 61 minuta da prođe Barboru Strycovu, dok se Halep zadržala 13 minuta duže od Amerikanke u pobjedi protiv Eline Svitoline. Gledatelji koji su uživo pratili ta dva meča teško da mogu biti oduševljeni s igrom za koju su izdvojili velike količine novaca. Ženski turnir definitivno je razočarao ove sezone.