Hrvatski tenis ima budućnost, Mili, Dino i Petra zvijezde su koje dolaze

Drugi put u povijesti hrvatski tenis ima u istoj godini barem jednu titulu na juniorskom Grand Slam turniru u konkurenciji i tenisača i tenisačica. 2013. godine Ana Konjuh osvojila je juniorski Australian Open i US Open, a Borna Ćorić slavio je u New Yorku. Ove godine do titula su došli Petra Marčinko na Australian Openu i Mili Poljičak na Wimbledonu.

Poljičak se ovom titulom pridružio skupini velikih nada, tenisača od kojih se u budućnosti očekuju velike stvari, međutim osvajanje juniorskog Grand Slam turnira ne znači automatski da vas očekuje i velika karijera. Sada će polako doći na red one teže stvari, onaj najgori dio sazrijevanja i prelaska iz juniorskog u seniorski tenis koji nije bio najsretniji za mnoge.

Dovoljno je pogledati listu osvajača juniorskih Grand Slam turnira samo u ovom stoljeću, na žalost, veliki broj njih nikada nije došao niti blizu Top 100. Izgubili su se na tom prelasku u seniorski tenis, zapeli na ITF turnirima i Challengerima, neke su sustigle ozljede, neki poput Bernarda Tomića su dobro krenuli pa ih je u "glavi okrenulo", a ima i bizarnih primjera poput Olivera Andersona koji je bio suspendiran na 19 mjeseci zbog sudjelovanja u namještanju meča, a kasnije se umirovio zbog ozljeda koje su uslijedile dok se pokušavao vratiti.

Poljičak je već imao prilike upoznati seniorski tenis i vidjeti koliko je to drugačija razina od onog juniorskog. Bio je jako dobar na Challengeru u Zagrebu gdje je došao do finala, ali se i mučio na drugim ITF i Challengerima. Očekivano, to su turniri koji se itekako podcjenjuju, igrači koji se natječu na Challengerima nisu puno lošiji od onih između 50. i 100. mjesta na ATP ljestvici, a na ITF turnirima je velik broj mladih tenisača koji pokušavaju prikupiti bodove i napredovati na ljestvici kako bi došli do nekog renkinga dovoljnog za participaciju na Challengerima. Velikom broju tih igrača svaka pobjeda je iznimno bitna, tu se žestoko bori za svaki poen, veliki broj ih završi turnir financijski u minusu i tu nema onih garancija zarade kao na ATP razini.

Neće biti lako i jednostavno, ali toga su svjesni i Mili i ljudi koji brinu o njegovoj karijeri. Lako moguće da je u Wimbledonu odigrao svoj posljednji juniorski meč i da će se posvetiti odmah profesionalnoj karijeri. U početku će mu puno značiti ova titula, lakše će dolaziti do pozivnica za jače ITF turnire i Challengere, a moguće i koju 250-icu.

Sada slijedi mukotrpno skupljanje bodova, prilike koje će mu se ukazati treba koristiti i dobrim mečevima potvrđivati potencijal. Ne treba očekivati odmah čuda, osvajanja turnira na seniorskoj razini, muški tenis je jako izjednačen u tom nekom krugu od 100. do 300. mjesta, a Poljičak je udaljen od ulaska u Top 300 možda 2-3 dobra Challenger nastupa.

Nakon toga slijedi onaj filter, iskorak za približavanje Top 100 što već omogućuje lakše ulaske u turnire na kojima se već bori za ozbiljnije bodove. Najveći broj onih koji nisu do kraja ispunili svoj potencijal zapeo je upravo na toj stepenici. Tu su već kvalitetniji igrači koji iz tjedna u tjedan nastupaju na Challengerima i pokušavaju ući u glavne ždrijebove na ATP razini i tu su razlike vrlo male.

Olakotna okolnost za Milija je što se njemu bodovi samo pripisuju, nema iza sebe neke bodove koje mora braniti i njemu je svaki nastup samo plus. Poneke kvalifikacije na ATP Touru, Challengeri, jači ITF turniri, pozivnica za Umag, to je ono što ga ispočetka očekuje. A u svemu tome prvenstveno ga očekuje puno mukotrpnog rada, strpljenja i probijanja.

Ništa ne ide preko noći, sjetimo se Stefanosa Tsitsipasa koji je bio prvi junior svijeta, proglašavan velikom budućom zvijezdom pa se mučio i tek krajem 2017. godine kao 19-godišnjak upisao prvu pobjedu na ATP Touru. Iduće godine došao je onaj fantastičan nastup u Barceloni nakon kojeg je krenuo njegov strelovit uspon.

Bit svega je da sada slijedi onaj najteži dio u kojem će biti i lijepih i manje lijepih stvari. Vidjeli smo u Londonu kako i Poljičak, ali i mnogi drugi juniori danas igraju "seniorski tenis" po čvrstini udarca, međutim još uvijek tu ima krivih odluka, pogrešaka kojih će s vremenom biti sve manje. Tenisači protiv kojih je igrao su dobri, neki od njih će vjerojatno imati i zapaženu seniorsku karijeru, ali u narednom periodu svaki meč koji će igrati bit će mu jači i teži od onih u Londonu.

U juniorskoj konkurenciji Poljičak je uglavom naviknuo na pobjede, sada će doći i oni teži trenuci i ne treba odmah očekivati čuda. Nisu svi Carlos Alcaraz da u tim godinama osvajaju titule. Međutim uz naporan rad, pravilan razvoj i pametno planiranje nastupa, Poljičak bi mogao kroz godinu-dvije doći u poziciju da igra ozbiljnije mečeve.

U svakom slučaju potencijal je tu, u njega se nije sumnjalo još otkako se kao talentirani dječak počeo izdvajati među vršnjacima. Naredne godine u svakom slučaju bit će ključne.

Nastupi u juniorskom tenisu pa i onaj na Challengeru u Zagrebu, daju nadu hrvatskom tenisu. Marin Čilić je usamljen u Top 100, Borna Ćorić bori se nakon jednogodišnje pauze i teške operacije za povratak u vrh i za to treba vremena. Borna Gojo, Duje Ajduković, Nino Serdarušić redom su zapeli u tom vakuumu između 150. i 300. mjesta i nikako ne mogu uhvatiti kontinuitet dobrih rezultata kako bi napravili iskorak iako je svaki od njih pokazivao određene dobre stvari.

Iza Poljička dolazi i Dino Prižmić koji je godinu dana mlađi, a igrao je već polufinale juniorskog Roland-Garrosa. I on također jako puno obećava i čeka ga sličan put kao Poljička, tko zna, možda će on sljedeće godine na juniorskom Grand Slamu napraviti isti iskorak. Dolazi i Dinin vršnjak Matej Dodig kojeg i Ivan Ljubičić također ističe.

I kod tenisačica ima dosta potencijala. Nositeljica kvalitete je svakako Petra Marčinko, no tu su i nešto starije Tara Würth i Antonia Ružić koje napreduju i igraju sve bolje te 18-gpodišnja Lucija Ćirić Bagarić. U ženskom tenisu je slična borba kao i u muškom, tu je također veliki broj vrlo izjednačenih igračica koje u svakom trenutku mogu iznenaditi i dobiti jedna drugu. Petra je već prepoznata u teniskom svijetu i već se protivnice s respektom odnose prema njoj i svaki meč joj je sve ozbiljniji.

Njoj je osvajanje juniorskog Australian Opena dosta značio i donio joj je dosta ponuda za nastupe, slično slijedi i sada Miliju. No na oboje svi gledaju drugačije nakon tih juniorskih Grand Slam titula. Ne samo sportaši nego i javnost koja po običaju očekuje odmah čuda. Petra je sjajno krenula i imala ogroman niz pobjeda koji je jednostavno morao stati. Nerealno je bilo za očekivati da će nanizati 40-50 pobjeda, već svaki sljedeći meč bio je sve teži, medijska pompa ju je učinila još prepoznatljivijom i sada svaka protivnica drugačije ulazi u meč protiv nje nego što bi to bilo krajem prošle godine. Ovo su sada sve ozbiljniji i kvalitetniji ispiti i bilježi pobjede, ali i poraze. Sve je to škola ulaska u seniorski tenis, sve to ide u staž.

I sve to čeka i Milija pa onda i Dinu. Obojica imaju velik potencijal i preduvjete da uspiju i u seniorskom tenisu. Puno rada, strpljenja i jaka glava bit će ključ. Uspjeli su i Čilić i Ćorić, zašto ne bi i Poljičak pa nadamo se i Prižmić. Obojica već sada igraju ozbiljan tenis za određenu razinu i on bi trebao biti samo bolji.

Mili je osvojio Wimbledon, uzeo je tu toliko željenu Grand Slam titulu, sve nas je razveselio, a sada mu trebamo pružiti mir i podršku. Sada prelazi iz Hajduka u Bayern. 

FOTO: Inga Ćužić / Zagreb Open