Kako god finale Wimbledona završilo, jedan od suparnika ući će u povijest

Drugo veliko finale koje se u nedjelju igra u Londonu ono je Wimbledona i oči cijelog sportskog svijeta bit će uprte u jedan grad. Posebno se to odnosi na Italiju koja u jednom danu može dobiti mnogo novih sportskih heroja.

Naime, kad već nogometaši izađu na Wembley, Italija će znati slavi li ogromno iznenađenje i povijesni uspjeh za svoj tenis. Matteo Berrettini već je nadmašio sva očekivanja ulaskom u finale, čime je postao prvi Talijan s takvim uspjehom, a sad ima povijesnu priliku.

Ne samo da se može upisati u besmrtnost kao osvajač najvećeg turnira na svijetu, već bi pobjedom danas to učinio protiv jednog od najboljih u povijesti, čovjeka koji također u ovom meču traži svoj cilj - cementiranje mjesta na teniskom Olimpu.

Pobijedi li Novak Đoković na Centralnom terenu, srpski će tenisač osvojiti svoju 20. Grand Slam titulu. Izjednačio bi se tako s Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom, ljudima s kojima već desetljeće i pol tvori najveće rivalstvo u svijetu sporta i najveće u teniskoj povijesti.

Po mnogima je Novak već najveći ikad, ali Grand Slam titule su ono što se gleda i tu ipak zaostaje. No, u 2021. napravio je ogroman posao samom pobjedom nad Nadalom na "njegovom terenu", u polufinalu Roland-Garrosa. Osvajanjem Wimbledona došao bi do šeste titule u All England Clubu, a ispred njega bi ostali samo Federer, Pete Sampras i William Renshaw koji je dominirao još u 19. stoljeću.

Zbog svega ovoga pobjeda Berrettinija bila bi prvorazredno iznenađenje, no daleko od toga da je Talijan anonimac i loš igrač. Sedmi nositelj, deveti igrač svijeta, to nešto znači. Pet titula u karijeri, polufinale US Opena i nekolicina dobrih rezultata sjajan su zalog za budućnost 25-godišnjeg Talijana, jednom kad Velika Trojka ode.

Nije Talijanu ždrijeb bio lak, već u prvom kolu imao je teškog protivnika, ali je Guido Pella pao s 3-1. Nakon toga sjajan niz od tri pobjede bez izgubljenog seta, padali su redom Van De Zandschulp, Bedene i Ivaška.

Treba biti pošten i reći da se i ždrijeb čistio Talijanu pred nogama, prije potencijalnog meča s njima ispadali četvrti nositelj Alexander Zverev, drugi Daniil Medvjedev, kao i sam Federer. No, Talijan je svladao one koji su svladali te tenisače.

Felix Auger-Aliassime izbacio je Zvereva, ali u četvrtfinalu nije imao šanse s 1-3, dok je u polufinalu istim rezultatom pao Hubert Hurkacz koji je izbacio Federera i Medvjedeva.

I Đokoviću se otvorilo, već u prvom kolu ispao je Stefanos Tsitsipas u gornjem dijelu, a Denis Šapovalov riješio je i Andreja Rubljova prije polufinala. Novak je u cijelom turniru izgubio tek jedan set, i to prvi u prvom meču protiv Britanca Drapera.

Nakon toga sve je bilo odrađivanje posla, Anderson, Kudla, Garin, Fucsovics i spomenuti Šapovalov pali su bez ispaljenog metka pod nogama prvog igrača svijeta.

Hoće li tako biti i s Berrettinijem, hoće li Italija slaviti novog šampiona ili će Novak dodati još jednu jaku kartu u partiji za Najvećeg ikad protiv svojih suvremenika, ostaje za vidjeti.