S ruba ponora do polufinala

Nakon 2001. i četvrtfinalnog poraza od najvećeg hrvatskog tenisača svih vremena na Goranovom putu prema tituli, Marat Safin dugo je čekao na novu priliku da se nađe među posljednjom četvoricom u Wimbledonu. Te 2001. bio je još svjež od osvajanja US Opena sezonu ranije i izbijanja na prvo mjesto na svijetu u studenom 2000., a kasnije je, nakon razdoblja uspona i padova, osvojio i Australian Open 2005. - pa posustao kad se očekivalo da nastavi u sličnom stilu.

Problemi s ozljedama, činjenica da mu tenis nije uvijek bio u prvom planu, iznenađujući porazi od igrača koji kvalitativno nisu na njegovoj razini... Niz toga pratilo je Safina kroz karijeru, a pogotovo u posljednje vrijeme, kad je, iako je potkraj siječnja tek napunio 28, mnogima već izgledao kao bivši. Izgubljenih mečeva bilo je previše, renking je pao na rub prvih sto, s podizanjem na trenutno 75. mjesto nakon nešto boljeg dijela sezone na zemlji.

Sve se okrenulo u Wimbledonu. Velika pobjeda nad Novakom Đokovićem u drugom kolu otvorila je vrata, a da sve ne stane na tom velikom skalpu Safin se pobrinuo i u nastavku turnira, uz prolazak Andreasa Seppija, Stanislasa Wawrinke i Feliciana Lopeza kao potvrdu da ponovno podsjeća na samog sebe iz najboljih dana. Sretni trenuci četvrtfinalne pobjede nad Felicianom Lopezom i prolaska u prvo wimbledonsko polufinale u karijeri nagnali su ga da se prisjeti i onih manje sretnih u mjesecima za nama.

"I sam sam mislio da sam potpuno izgubljen zbog načina kako sam igrao unatrag godinu dana", kazao je Safin o svima koji su ga vidjeli kao bivšeg igrača: "Baš ništa nije funkcioniralo dok nisam promijenio trenera, izmijenio i neke druge stvari, nisam imao velika očekivanja. Nije se puno toga promijenilo ni ove sezone, gubio sam u prvim kolima gdjegod sam došao, postao sam očajan i više nisam imao ideju što napraviti. Ipak, odjednom i niotkuda, počeo sam igrati bolje u dijelu godine na zemlji, vjerojatno bih i postigao više da sam imao bolji ždrijeb na nekim turnirima, no samopouzdanje se vraćalo, vratila se i igra i dobar osjećaj na terenu... To je zapravo sve što se dogodilo."

U lošim trenucima proteklih mjeseci najgore je, po Safinovom priznanju, bilo ranije ove sezone kada se jedva zadržao u Top 100: "Bio sam 95. i morao igrati kvalifikacije u Hamburgu - tu zaista znaš da si dotaknuo dno, čim moraš u kvalifikacije na turnirima... To je vjerojatno bilo previše, ali odlučio sam tako iako su se mnogi pitali što mi to treba; nisam poslušao, prošao sam kvalifikacije i vjerojatno je ovaj turnir nadoknada za ono što sam doživio. Isplatilo se."

Danas je očito sve bonus, bez velikog slavlja, erupcije osjećaja nakon pobjede, hodanja po oblacima zbog toga što je u polufinalu... Safin kaže da je sretan zbog pobjeda, a kako i ne bi bio, ali da ih prije svega prihvaća kao olakšanje. Kao i na Australian Openu '05., kad je nakon više od četiri godine čekanja uzeo svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri: "Kad sam s 20 pobijedio Samprasa u finalu US Opena, jasno da sam na sve gledao drugačije, no nakon toga, čim su počela pitanja 'što je s njim?' ili 'zašto ne osvoji još nešto veliko?', bilo je ogromno olakšanje kad sam uzeo još jednu Grand Slam titulu. Slično je i sada - olakšanje je što ću ponovno biti među prvih 50 na svijetu, vraćam se, želim stići i među prvih 20 kao sljedeći cilj. No, ne dolazi u obzir da ću biti sretan i nasmiješen do kraja sezone, puno je posla preda mnom."

Nešto posla još je ostalo i u Londonu, uz polufinalni ogled s Rogerom Federerom, kojeg, između ostalog, pamti i po velikoj pobjedi u pet setova polufinala Australian Opena 2005. - na putu do kasnijeg naslova. Bila je to jedna od dvije Safinove pobjede u međusobnim susretima, a Federer ih ima osam, uključujući i lanjsku sa 6:1, 6:4, 7:6(4) u trećem kolu Wimbledona, kad su se posljednji put sreli.

Uzevši sve u obzir, Safinu je jasno da je njegov polufinalni protivnik favorit: "Došao sam u polufinale, ali to ne znači da imam neka posebna očekivanja. Igram protiv čovjeka koji je ovdje već slavio pet puta i traži šesti, dok sam ja tek prvi puta u polufinalu - jasno je na čiju stranu preteže vaga. Za pobjedu nad Federerom, treba biti kao Nadal, trčati kao zec i pogađati winnere iz svih dijelova terena... No opet, zašto ne? Ovo je nova šansa za mene iako znam da je dosta teško očekivati da ću ga dobiti."

Federer je, naravno, favorit, no 28-godišnji Rus već je pokazao da zna i može. Veliki dvoboj uz pobjedu u polufinalu Australian Opena '05. daje nadu da ćemo i u petak vidjeti nešto slično, barem podjednako uzbudljivo...