Grizu li Rumunji?

O našima znamo sve. Uz američkog krvnika Ivana Ljubičića i Marija Ančića, u susretu s Rumunjima u sastavu je ponovno i Ivo Karlović, koji je tijekom Wimbledona raspravio i razriješio sve ranije nesuglasice s izbornikom Nikolom Pilićem - i eto ga natrag u reprezentaciji. Dobra vijest za Hrvatsku; bitno je imati i treću opciju, a Karlo je uvijek opasan na brzim podlogama.

Foto: Goran Pervan

Ova splitska, kako svi kažu, ipak nije najbrža moguća, što je dobra vijest za Ivana Ljubičića, a nešto lošija za Ančića i Karlovića.

Ljubo će ponovno voditi našu reprezentaciju, a još uvijek se pamti i prepričava ono što je početkom ožujka napravio Amerikancima - ako ste možda i zaboravili, Andy Roddick, Andre Agassi i bratski dvojac Mike/Bob Bryan vjerojatno nisu. Prvi hrvatski reket nakon tog susreta više nije bio sjajan kao u dotadašnjem dijelu sezone, no reprezentacija je uvijek nešto posebno. Ne treba sumnjati da će opet dati najbolje što može.

Mario Ančić oporavio se i odmorio nakon lošeg dana u Wimbledonu, kad je uz gomilanje duplih neočekivano zastao u osmini finala protiv Feliciana Lopeza. Za Marija će ovaj susret biti poseban - dosad nije nastupao pred svojim navijačima u Splitu, a ovaj debut vjerojatno će, osim pritiska, donijeti i veliki motiv.

Ivo Karlović propustio je prošlogodišnji riječki susret s Belgijcima i ovogodišnju pobjedu u Carson Cityju, a nedugo uoči povratka u reprezentaciju bio je dobar u dijelu sezone na travi, s finalom Queen'sa kao najboljim rezultatom i prvim kolom Wimbledona kao glavnim kiksom. Iako podloga nije najbrža moguća, za očekivati je da će Karlo, ukoliko zaigra, častiti suparnike novim servis-bombama.

Saša Tuksar je ovog puta četvrti čovjek, s prednošću ispred Roka Karanušića. Tuksar je zaslužio i dobio nagradu za vrlo dobru prvu polovicu sezone, s nekoliko istaknutih rezultata na Challengerima i prolaskom kvalifikacija Roland Garrosa za prvo pojavljivanje u glavnom ždrijebu nekog Grand Slam turnira. Ukoliko sve bude gotovo prije posljednjeg singla, Saša bi mogao dobiti priliku i u Splitu; ovdje je ipak u statusu rezerve.

Foto: Goran Pervan

Glavni dio rumunjskih nada ležat će na ramenima 31-godišnjeg Andreja Pavela, njihovog prvog reketa i najiskusnijeg igrača, trenutno 41. na Entry listi. Pavelu ova sezona nije baš za pamćenje, uz travanjsko finale na zemlji Münchena kao najveću iznimku, no nedavni nastup u Wimbledonu ipak je naznaka da se polako vraća u formu. U Londonu je prvo svladao Roka Karanušića, da bi u drugom kolu pružio jak otpor i pao u četiri seta protiv kasnijeg polufinalista Thomasa Johanssona.

Pavelu bi mogao koristiti sporiji dvoranski tepih, nešto bliži tvrdoj podlozi koju najviše voli. Na betonu je uzeo dva od tri ATP naslova u karijeri, 1998. u Tokiju i 2001. na Masters Series turniru u Montrealu, a ima i titulu na zemlji, 2000. u St. Pöltenu, te finala na travi (1999. u Hertogenboschu) i u dvorani (2003. na Masters Series turniru u Parizu). Može biti opasan na svakoj podlozi.

Prvi gostujući igrač već je veteran, a 24-godišnji Victor Hanescu bi i niz narednih godina trebao biti važan adut rumunjske reprezentacije. Ove godine bljesnuo je četvrtfinalom Roland Garrosa, uz pobjedu u osmini finala protiv Davida Nalbandiana, što mu je pomoglo u usponu na trenutno 56. mjesto Entry ljestvice.

Drugi rumunjski reket već je upoznao Hrvatsku - nastupao je na Futuresima i Challengeru u Zagrebu, a dvaput je bio i na ATP turniru u Umagu.

Foto: Dražen Patarčić

Uz dvojac u singlu, rumunjski izbornik Adrian Marcu oslonit će se i na 30-godišnjeg Gabriela Trifua, specijalista parova u kojima najčešće nastupa s Pavelom. Tako će biti i u Splitu, pa je gostujući četvrti čovjek, Razvan Sabau, ovog puta ostao samo u statusu rezerve. Nije mu pomoglo ni prošlotjedno polufinale na zemlji Gstaada...

Rumunji su do četvrtfinalnog ogleda u Splitu došli preko prvog kola protiv Bjelorusa, koji su lani bili u polufinalu. Igralo se na dvoranskoj zemlji Brašova, a završilo s 3-2 za domaće, uz okretanje zaostatka od 2-1 i odlučujuću pobjedu Victora Hanescua u posljednjem singlu protiv Vladimira Volčkova. Tada se od njih ipak očekivala pobjeda i pritisak je bio veći u odnosu na gostovanje koje slijedi.

Rumunji su rasterećeniji, a hrvatski reprezentativci objektivno kvalitetniji. Iako je u Davis Cupu sve moguće, ovo je nedvojbeno velika prilika za proboj u polufinale; puno veća od prva dva pokušaja Hrvatske u četvrtfinalu najjačeg reprezentativnog natjecanja, 2002. u Argentini i prije dvije godine u Španjolskoj. Nije bitno kako, važno je jedino pobijediti.