Moglo je i bolje

Prvi problem s kojim će se većina suočiti jest - kako naći dvoranu. Osnovni putokazi postoje i relativno su dobra smjernica, ukoliko ste prethodno proučili kamo treba ići, no problem su plakati i obavijesti o Davis Cup dvoboju u blizini, kojih jednostavno nema dovoljno. Možda ćete zapaziti tek nekoliko omanjih tabli s natpisima nedaleko dvorane, no one su toliko male da je sasvim izgledno da ih - nećete zapaziti.

Kad nekako nađete put do dvorane (odnosno, ovećeg teniskog šatora, da budem sasvim precizan), trebat ćete još nekoliko minuta da se snađete kako doći do ulaza, ili akreditacijskog ureda i press-centra ako su vam kojom nesrećom potrebni. Preporuča se upitati dvoje ili troje zaposlenih u organizaciji, na koje ćete vjerojatno naići na svakom koraku - no nije sigurno da će vas baš prvi ili prva na koju naiđete znati uputiti na pravi put.

Suočavanje s dvoranom i njenim okruženjem vjerojatno vam je već dalo naznaku da tu nešto nije u redu. Schwarzl Freizeit Zentrum, kako se ovaj kompleks nedaleko Graza službeno zove, ustvari je rekreacijski centar, mjesto za provođenje slobodnog vremena - kako mu i samo ime govori. Istina, glavni teren je lijep, ima dosta sjedećih mjesta, no sve ostalo govori vam da je ovo zapravo prenamijenjeno u posljednji čas samo za ovu priliku, a kad je tako, ne može ispasti dobro.

Svjedoci govore da je većina posla na uređenju prostora obavljena nekoliko dana prije susreta, a o pristupu organizatora dovoljno govori da se ždrijeb održao negdje u zapećku ovog kompleksa, a ne u hotelu (kako to obično biva u Hrvatskoj) ili starinskom dvorcu, kao što su to Slovaci učinili u prošlogodišnjem finalu.

Akreditacijski ured sastoji se od predvorja i manje prostorije u kojoj ćete teško izbjeći gužvu (i izgubiti nešto vremena, jer sve ide dosta sporo), a prostor za novinare je u stvarnom svijetu, dakle - kad nema Davis Cup susreta, zapravo jedna od prostorija restorana u sklopu Schwarzl Freizeit Zentruma. Restorana bez puno hrane, da se razumijemo, jer je u petak u press-centar donesena tek porcija sendviča.

Osim što je i u press-centru teško izbjeći gužvu i proguravanje do svog mjesta na stolu, treba dodati da su tu instalirali i tv-prijenos meča na prilično malom monitoru, kojem morate biti jako blizu da biste sve dobro vidjeli. Na Zagreb Indoorsu je, recimo, u prostoru za novinare bio veliki wide-screen televizor, no nećemo o tome - jednostavno je preteško usporediti organizaciju ova dva događaja.

Na ulazu u dvoranu, nakon službenog predstavljanja reprezentacija, dočekat će vas omanji puhački orkestar koji falša hrvatsku himnu (a možda i austrijsku, ne poznajem je dovoljno dobro), dok na tribinama i nema toliko mjesta kao što ste se prvotno nadali; primjerice, za novinare je osigurano tek par redova, manje nego bi se očekivalo za interes koji pobuđuju aktualni pobjednici Davis Cupa. Svemu ovome mogla bi se dodati i prostorija za press-konferencije reprezentacija, koja bi mogla biti i veća...

No, da ne ispada da je sve samo crno, ima i dobrih stvari. Nakon što je prvih dana u tjednu bila hladna, dvorana je petak dočekala potpuno zagrijana, a ni teren nije bio tako loš; barem nakon što su se osušile i nestale blatne mrlje s nekih dijelova zemljane podloge, pogotovo oko servis-linija. Igrači se više ne bune kao prethodnih dana, a i to je nekakav napredak.

Da, i Hrvatska vodi s 2-0... To je zapravo najbitnije, Davis Cup-organizaciju u Schwarzl Freizeit Zentrumu ćemo već nekako zaboraviti.