Povijesni dani za za hrvatski tenis

Hrvatska će se Rusima predstaviti u svojem najjačem izdanju. Tu je naš prvi "reket" Ivan Ljubičić, Mario Ančić kao drugi adut, uvijek neugodni Ivo Karlović i Saša Tuksar, koji će biti naš četvrti igrač. Prema sadašnjem stanju stvari, Karlović i Tuksar mogli bi dobiti priliku ako naša prva dva dečka riješe dvoboj do nedjelje.

Podloga će biti ista kao i protiv Rumunja, što nama uvelike odgovara, dok bi Rusima ipak više pasala zemlja, a to nas ipak stavlja u ulogu favorita u ovom meču.

Foto: Darko Kraljević

Naš prvi "reket" Ivan Ljubičić pamti već puno uspjeha u Davis Cupu, pa se nadamo da će tako i nastaviti jer je ipak ubilježio dva i pol boda i protiv Amerikanaca i protiv Rumunja, što ga stavlja u prvi plan i protiv Rusije. "Ljubo" ne uživa previše u drugom dijelu sezone, ali je Davis Cup ipak posebna priča, puno važnija. Na svojoj koži su to osjetili redom Agassi, Roddick, Bryani, Hanescu, Pavel i Trifu. Ne sumnjamo da će Ivan i u ovom susretu dati sve od sebe jer ipak ima sve na svojoj strani...

Mario Ančić je još jedna naša uzdanica koja također daje doprinos reprezentaciji, ponajviše u paru jer je u singlu dosad gubio prve mečeve, ali to ne umanjuje njegove mogućnosti, posebice na ovoj podlozi. Nastup u Splitu bit će njegov drugi nastup u rodnom gradu nakon Rumunjske u srpnju, pa se nadamo da će ovog puta imati malo više sreće nego na početku.

Naš treći čovjek Ivo Karlović, najpoznatiji po ubojitom servisu i visini, bit će vjerojatno naša nada ukoliko se Nikola Pilić odluči dati predah "Ljubi" i Mariju. Karloviću možda toliko ne odgovara ovo podloga koliko bi mu pasala trava, ali svejedno ne bi trebala smetati njegovim servisima.

Saša Tuksar je po Pilićevom izboru naš četvrti čovjek, prvenstveno stoga što je na Challengerima imao bolje rezultate od Roka Karanušića. No, glavni dio na Tuksarovim leđima bit će davanje podrške našem dvojcu, a ukoliko mu se pruži prilika vidjet ćemo i njega u akciji.

Osim izostanka Safina, ostatak ruske reprezentacije je na okupu . Njihov prvi reket sada je Nikolaj Davidenko, koji se ima čime pohvaliti. Osvojio je turnir u St. Pöltenu, a bio je i polufinalist Roland Garrosa, Stuttgarta, Barcelone, Hamburga i Dohe. Jedino mu je Doha bila na tvrdoj podlozi, tako da bi Davidenko bio velika prijetnja na zemlji, a ovako je prednost ipak na našoj strani. Davidenko se ove sezone mučio sa ozljedama, no tu je došao potpuno spreman i glavna je prijetnja našim igračima.

Foto: Darko Kraljević

Drugi njihov igrač je Mihail Južnji koji je u najvećoj prednosti što se tiče dvoranske podloge i on je njihov skriveni adut. Južnji je bio u centru pažnje 2002. kada je u petom odlučujućem meču finala protiv Francuya izvukao zaostatak od 2-0 u setovima protiv Paul-Henrija Mathieua i time donio Rusiji naslov Davis Cupa. Neugodan protivnik, koji će sigurno odigrati dobre mečeve i pružiti maksimum.

Njihov treći igrač Igor Andrejev, poput Davidenka, više voli zemlju. Najbolji dokaz su pobjeda nad Rafaelom Nadalom i naslov u Valenciji, te prošlotjedno finale Bukurešta. U četvrtfinalu protiv Francuske donio je odlučujući peti bod uništivši Mathieua u tri seta. Igrač koji može puno pružiti i koji će, ukoliko nastupi, definitivno zaprijetiti našim igračima.

Zadnji njihov čovjek Dmitrij Tursunov je dosta čudan odabir obzirom da je spominjao želju da uzme američko državljanstvo, ali je nakon poziva Šamila Tarpiševa ipak odlučio biti uz reprezentaciju u Splitu. Tursunov je također opasan igrač na ovoj podlozi zbog dobrog kretanja i servisa, ali je ipak u prednosti prethodni trojac koji će vjerojatno obaviti većinu posla.

Velika prilika za Hrvatsku, ali također trebamo biti objektivni i reći kako smo dosad postigli jako velik uspjeh samim time što smo se plasirali u polufinale. Veliki dio ostaje i na publici koja će, nadamo se, "zapaliti" Gripe i pomoći našim tenisačima da dođu do finala. Hrvatska je u ovom meču ipak favorit i nadamo se da ćemo uspjeti, jer to možemo. Pa ipak smo se već dokazali, zar ne? Ne može svatko slaviti protiv Amerikanaca i Rumunja, a još kad bi dodali i Rusiju kakav bi to uspjeh tek bio... Kažem vam, definitivno povijesni.