Rafter se neće vraćati

Nakon godine "apstinencije" od tenisa, Patrick Rafter se odlučio na definitivni - zbogom. Kronični problemi s ramenom su samo jedan razlog, podjednako je bitno da je veliki Australac, u pokušaju priprema za povratak, otkrio da više nema stare "vatre": "Htio sam još jednom u jačem treningu otkriti isplati li se pokušaj povratka, no brzo mi je bilo jasno da ni fizički, a ni motivacijski, to više nije - to."

Kao posljednji nastup u velikoj karijeri, koja bi, da je bilo manje ozljeda, sigurno bila još veća, ostat će zapisano pretprošlo finale Davis Cupa i iznenađujuća pobjeda Francuza u Melbourneu. Jedna od dvije stvari za kojima Rafter žali: "Šteta što Davis Cup i Wimbledon nisu u mojoj 'vitrini', no takav je sport - nešto dobiješ, nešto i izgubiš."

Rafter je dvaput zastao korak do wimbledonskog trofeja. Finale iz 2001. i najveći dan Gorana Ivaniševića dugo, vjerojatno nikad, neće izblijediti u sjećanju, a godinu ranije jači je bio Pete Sampras, koji je tada uzeo rekordni 13. Grand Slam naslov.

No, veliki igrači se ne pamte po porazima. Rafter je svoja dva najveća naslova uzeo na US Openu, New York je 1997. i 1998. bio njegovo sretno mjesto... Bio je u polufinalu i na ostala dva Grand Slam turnira, u Roland Garrosu 1997. i na Australian Openu 2001., uzeo je 11 naslova iz 25 finala na Touru, bio je, krajem srpnja 1999., i "broj jedan" na svijetu. Bio je i ono što je u današnjem tenisu sve rjeđa pojava - pravi majstor na mreži, klasični servis-volej igrač.

Osim igračke, rezultatske dimenzije, Rafter će ostati zapamćen i kao veliki - sportaš. Korektan i u pobjedi i u porazu, uvijek sa smiješkom, pravom rečenicom, s isprikom suparniku ako bi krivo bacio lopticu prije servisa... Ostat će, bez obzira što će rezultatski Lleyton Hewitt postići puno više, posebno omiljen kod Australaca - nakon objave odlaska premijer John Howard je izjavio: "Bio si veliki ukras australskog tenisa". Ukras je prava riječ...