Stipanović: "Ne razmišljam o normi, razmišljam o postolju"

Tonči Stipanović i Laser nerazdvojna su priča već 17 godina. Od toga osam u svjetskom vrhu. Toliko je već godina prošlo od njegovog prvog naslova europskog prvaka. Danas, s 32 godine, Stipanović je jedan od najiskusnijih u floti i među najstarijima.

„Nije se puno toga promijenilo osim malo oprema, par najstarijih su se oprostili kao što su Robert Scheidt, Gustavo Lima, tako da sam sad ja jedan od najstarijih u floti. Svake godine se pojavi par novih mladih momaka koji su uglavnom iz Australije, Novog Zelanda ili Engleske“, kaže Tonči.

Ime Tončija Stipanovića zauvijek će ostati upisano u povijesti sporta, sjajan niz rezultata od kadetskih do seniorskih dana, okrunio je, kao što je poznato, prvim hrvatskim odličjem ikad u jedrenju na Olimpijskim igrama, srebrom u Riju 2016. Olimpijska medalja u konkretnom smislu nije donijela previše promjena.

„Od osvajanja olimpijske medalje iskreno ništa se nije promijenilo. I dalje je borba sa organiziranjem svega što je potrebno za ostat na visokoj razini i držat korak sa velikim nacijama, ali sva sreća da imam trenera Jozu Jakelića koji sve te borbe odrađuje.“

Sezona nakon olimpijske medalje nije mu prošla najbolje, 2017. rezultati nisu bili na njegovoj razini, međutim ove sezone ponovno je na pozicijama na kojima smo ga navikli gledati. Peto mjesto na Europskom prvenstvu, četvrto na najvećoj regati Svjetskog kupa, u francuskom Hyeresu. Hoće li u Laseru norma za Olimpijske igre u Tokiju pasti već u Aarhusu?

„O normi uopće ne razmišljam. Razmišljam o postolju i da odjedrim najbolje ove sezone.“ Tonči u svom najboljem izdanju je uvijek kandidat za postolje. Pokazao je to nebrojeno puta. Laser je flota s najviše jedrilica u Aarhusu, što je uobičajeno na natjecanjima ovakvog značaja. Čak oko 160 kormilara nadmetat će se za tri medalje i 14 olimpijskih normi. Norma za Hrvatsku u ovoj disciplini zaista ne bi trebala biti upitna, za očekivati je da će unutar kvote glatko biti i Stipanović i Filip Jurišić, njegov dugogodišnji sparing partner.

„Filip i ja smo odlični prijatelji. Provedem kroz godinu više vremena s njim nego sa svojom familijom i jako se dobro znamo. Naravno, bude tu i sportskih tenzija, što je i normalno, obojica smo veliki profesionalci i uvijek jedrimo na treninzima kao da je u pitanju pobjeda na Olimpijskim igrama. Nažalost, samo jedan može na OI, u mojim planovima je još Tokio, a onda njemu prepuštam to mjesto.“

Tonči ima dodatni motiv da nakon 2020. napravi zaokret u karijeri. Prije godinu dana dobio je sina, Tina. Jedriličare u punom olimpijskom ciklusu prije ćete sresti u Miamiu ili Melbourneu nego kući, stoga ne čudi što Stipanović razmišlja da Tokio budu njegove zadnje Olimpijske igre.

„Dolazak Tina je najveća sreća u mom životu, koja se ne može s ničim uspoređivati. Možda sam malo ozbiljniji sada i volio bi da sam više vremena doma, planovi su da se nakon Tokia lagano okrenem trenerskom poslu, jedrenju na većim brodovima, zafojlat koji put“, razmišlja Tonči.

Prvi dan jedrenja za veliku flotu laseraša u Aarhusu je 3. kolovoza.