Odlazak De Bruijn

Četverostruka olimpijska pobjednica te četiri puta svjetska prvakinja; Nizozemka je, naime, osvojila zlatna odličja na 50 i 100 metara slobodno i 100 metara delfin na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000., a četiri godine potom u Ateni je stigla do najvišeg postolja na 50 metara slobodno; također je triput slavila u Fukuoki 2001. te jednom u Barceloni 2004., odlazi nakon punih 16 godina provedenih u olimpijskim i 25- metarskim bazenima.

Tijekom karijere rušila je brojne rekorde od kojih su trenutno aktualna dva: na 50 metara slobodno (24.13 Sydney) te 100 metara delfin (56.61 Sydney). Oni su prije svega rezultat, moglo bi se reći, prkosa. 1996. de Bruijn je izostavljena s popisa putnika na Olimpijske igre u Atlanti što ju je navelo na promjenu trenera te usvajanje novog stila. Poboljšani rezultati, ali i nabačena mišićna masa potrebna za iscrpljujući režim treninga, pobudili su sumnje njenih protivnica koje, srećom, nikad nisu bile ni blizu tome da budu potvrđene.

"Gotovo je. Osvojila sam sve što sam ikada poželjela. 33 su mi godine i pomalo se počinjem osjećati kao plivačka bakica. Moje tijelo jednostavno ne reagira kao prije i ne želim se patiti".

"Jasno da će mi nedostajati uzbuđenje i ponos koji sportaš osjeti kad njemu u čast sviraju nacionalnu himnu, ali uspjeh je to koji ne dolazi sam po sebi. Želim biti najbolja i neću se zadovoljiti sedmim mjestom u olimpijskom finalu. Stoga je odlazak jedino moguće rješenje".

De Bruijn će, nažalost, umirovljenjem propustiti mogućnost nadmašiti Krisztinu Egerszegi kao jedinu plivačicu (ili plivača) s pet olimpijskih zlata (mađarskoj je leđašici to pošlo za rukom od 1988. do 1996.), a isto tako propušta se u Pekingu 2008. izjednačiti s Australkom Dawn Fraser te Egerszegi kao jedinima u povijesti kojima je uspjelo triput zaredom biti najboljima u svojoj disciplini.