Pad u drugom poluvremenu: Srbija porazila Hrvatsku u finalu Svjetske lige

Apsolutni vladar Svjetske lige, reprezentacija Srbije, osvojio je sedmu Svjetsku ligu podebljavši ionako briljantnu statistiku. Iz sedmog finala čime je uz domaćina Brazil Srbija postala druga reprezentacija koja se može pohvaliti da će nastupiti na sljedećim Olimpijskim igrama. Hrvatska je igrala svoje treće finale u kojem se ponovio podgorički scenarij otprije šest godina, a ne onaj kazahstanski kada je 2012. prvi i jedini put Hrvatska otišla do kraja.

Dobrih 20 i nešto više minuta Hrvatska je izgledala bolja, dominantnija momčad, pa i kao momčad kojoj ne može pobjeći naslov i 100 tisuća dolara nagrade. Onda je nestalo inventivnosti u napadu, s njom realizacija igrača više, a čudesni Josip Pavić nije mogao pokrpati sve rupe hrvatske obrane koja je s onim izgledom od desete minute polufinala sa SAD-om trebala biti najjači hrvatski adut. Dovoljno jak da zaustavi najpotentniji napad cijelog natjecanja. Tako je i bilo do posljednje četvrtine. Obrane su obilježile uvodne minute, a hrvatskom je obranom carevao Pavić koji je s već nekoliko velikih obrana pokazao srpskim pucačima da će morati nešto bolje izvući iz svog arsenala ako misle do gola.

I srpski vratar Pijetlović bio je na visokoj razini na početku, branio Petkoviću i Buriću lijepe prilike, ali nije više mogao Jokoviću koji je sa svoje pozicije realizirao odličnu polukontru. Prvi je put hrvatska obrana pukla pola minute prije isteka prve četvrtine kada se Mandić digao iz prekršaja i izjednačio na 1:1.

Kratko je trajalo izjednačenje jer je već u devetoj minuti Joković iskoristio peterac koji je izborio Paškvalin, a onda su Barakude konačno realizirale igrača više, točnije Sukno iz tek pete takve situacije. Toliko je trebalo i europskim prvacima kada je Pijetlović s dva metra lagano zakucao loptu u mrežu za drugi gol Srbije. Vukičević je u posljednjem napadu prvog dijela s krila vratio Hrvatskoj novih +2, a Pijetlović samo ponovio kretnje ranijeg pogotka za treći srpski. Jedino se tako moglo matirati briljantnog Pavića koji je do 20. minute imao obrana „na izvoz“.

Mladostaši su jedno vrijeme nosili hrvatski napad, nakon Vukičevića, pogodio je i Bukić, također s igračem više za 5:3, a nakon točno 16 minuta Srbija je izjednačila. Najprije je Prlainović realizirao peterac, a potom Mandić novim golom iz prekršaja zabio za 5:5 uoči četvrtine odluke.

Hrvatska je polako padala i u obrani, nestalo je kreativnosti i dominacije iz prvog poluvremena, četiri isključenja protivnika Barakude nisu pretvorile u gol i kazna je uslijedila. Srbija je povela sa 6:5, a Hrvatska i dalje nije mogla zabiti gol, čak ni s dva igrača više. Kada je ta situacija propuštena, a taj je gol trebao izjednačiti rezultat i održati utakmicu do kraja neizvjesnom, serija Srbije se produžila do 5-0 za vodstvo od 8:5 četiri minute prije kraja utakmice što je za ovakvo finale bio itekako dovoljan zalog za pobjedu.

Tek je iz peterca Sukno pogodio šesti gol Hrvatske nakon osam minuta, a i onu minimalnu nadu ugasio je Pijetlović svojim trećim golom i ponovno na način na koji su Srbi zabili praktički sve golove u drugom poluvremenu. Sa stative. Vanjski pucači ostali su bez pogotka, Obradović nije pogodio ništa, kao ni Petković, a po dva gola dali su tek Sukno i Joković. Premalo za europske prvake.

Svjetska liga, Bergamo

Finale:
Srbija – Hrvatska 9:6 (1:1, 1:3, 3:1, 4:1)

Utakmica za treće mjesto:
Brazil – SAD 24:23 (1:3, 1:3, 3:2, 5:2; 10:10)

Utakmica za peto mjesto:
Australija – Mađarska 9:6 (2:1, 1:2, 4:2, 2:1)

Utakmica za sedmo mjesto:
Italija – Kina 16:9 (3:5, 6:1, 2:2, 5:1)