Što se dogodilo u Eindhovenu?

Hrvatska je na Europskom vaterpolskom prvenstvu u Eindhovenu debelo podbacila i rezultatski krahirala, to je činjenica od koje ne treba bježati niti koju treba skrivati. A kako je samo lijepo krenulo... S uvodnom pobjedom nad Rumunjima i slavljem protiv Crne Gore. Tko bi rekao da će upravo naša predstava protiv Đetića biti najbolja na ovom prvenstvu. Samo za napomenu, ni u njoj nismo briljirali, Pavić je skidao "sve živo", a Sukno maestralno naciljao gornji kut Šćepanovićeva gola.

Poraz protiv Srbije može se svrstati u sferu "normalnih" rezultata, ipak su u tim mečevima sva tri znaka uvijek otvorena, no utakmica protiv Njemačke trebala bi ući u vaterpolske udžbenike pod rubrikom "kako ne igrati na EP-u". Barem ono grozno prvo poluvrijeme. Posljednji susret s Španjolskom zapravo je dočarao s koliko je oscilacija, smušenosti i konfuzije Hrvatska igrala u Nizozemskoj.

Razloga ima nekoliko. A iako će Ratko Rudić svu ljagu baciti na suce i pokvarenu organizaciju kao što je LEN, valja prvo pomesti pred svojim dvorištem. A lišća ima... Igra nije bila dobra. Od protoka, vanjskih udaraca, igre u napadu pod presingom pa do obrane koja je u ponekim trenucima zaista izgledala poput švicarskog sira. Ozbiljna reprezentacija, a Barakude to svakako jesu, ne smije si dozvoliti da protiv najjačeg protivnika u skupini primi tri kontre u otprilike isto toliko minuta. Igra s igračem manje svodila se na Josipa Pavića koji ipak nije mogao sve zaustaviti.

Forma određenih pojedinaca sasvim sigurno nije bila na nivou natjecanja kao što je Europsko prvenstvo. Petar Muslim tek je protiv Španjolske pokazao svu svoju moć i sposobnost, Bošković se istakao u prvoj utakmici te zabijanjem peteraca u ostalima. Jasno, njega i Sandra Sukna protivničke ekipe najviše i čuvaju, no onda treba razigrati suigrače i malo zapeti u obrani. Paulo Obradović tek je na mahove pokazivao svoj razoran udarac, Samira Baraća vrijeme polako gazi, kao i Franu Karača. Fran Paškvalin odabran je za Hinićevu zamjenu, no sidrun riječkog Primorja ovo je natjecanje odigrao ispod svake razine.

Pamtimo promašaje protiv Nijemaca, kontrafaulove protiv svih protivnika te propusnost u obrani. No, treba postaviti pitanje postoje li bolji igrači trenutno? Odgovor je - ne, ne postoje. Osim možda na poziciji centra gdje Franu za vrat pušu Krapić, a pitanje je što je s konstantnim Danijelom Premušom. Od ozlijeđenog Damira Burića nije se ni moglo očekivati više, bolno rame ipak je bila prevelika prepreka.

Ima i dobrih stvari, Pavić je pokazao da je trenutno jedan od tri najbolja svjetska vratara, a Sukno je unatoč svojim godinama dokazao klasu i kvalitetu te da ne igra slučajno u talijanskom Pro Reccu. Maro Joković bio je konstanta, kao i Buljubašić i Bušlje s kojim bi vrlo vjerojatno svladali te nesretne Nijemce.

Jasno, Eindhoven je obilježila ona ružna scena Dobudovog udarca Filipa Filipovića. U trenucima kada je utakmica sasvim sigurno izgubljena, Nikša si nije smio dozvoliti onakav namjerno brutalan potez za kojeg je propisno i nagrađen. Provokacije Filipovića valja zaboraviti, ne bi se to dogodilo da mu ispod oka nije krvarilo. Taj potez našeg je prvog sidruna udaljio iz bazena sa odlučujući susret s Nijemcima gdje je mnogo nedostajao, no vrlo je vjerojatno povukao i još neke "kazne".

Odmah treba staviti stvari na mjesto kad se govori o susretu protiv Nijemaca, ono je bio sudački, možda ne masakr, ali sigurno jedno određeno dokazivanje (ne)moći i (ne)znanja. Brutality Bušlje nema veze s vezom, kao ni isključenja i nedosuđeni prekršaji u posljednje dvije minute. LEN je jednostavno takva organizacija, Njemačka je imala protekciju i protiv Srba i protiv nas i, na koncu, protiv Rumunjske u posljednjoj utakmici grupne faze.

Zašto baš Njemačka? Teško je reći... Možda je vaterpolo postao predosadan i predvidljiv sport gdje samo četiri ili pet nacija mogu odlučivati o postoljima, pa je LEN odlučio malo zakuhati tu situaciju. A znate li tko je tajnik tehničke komisije LEN-a? Pa naravno - Nijemac Manfred Vater. Usprkos svim sudačkim "akrobacijama bez legitimacije" nisu nas oni izbacili sa prvenstva, niti su to učinili Srbi kojima su magično lopte ispadale iz ruku protiv Crnogoraca.

Barakude su krive same. Onakvo prvo poluvrijeme protiv Njemačke nisu suci odigrali, Udovičić, Prlainović i društvo su bili munjeviti u kontrama, a ne Stavridis i Lonzi. Na koncu, da je Hrvatska odigrala prvi dio kao drugi protiv Nijemaca, nema te sile koja bi ih zaustavila na putu prema pobjedi. Posljednji dan ponudio je logičan rasplet, Crna Gora je porazila Srbiju koja sigurno nije dala sve od sebe u tom susretu. No, realno, zašto i bi?

Zašto da umara svoje ključne igrače da bi njihov najljući protivnik prošao dalje? Mora se priznati, lijepa je to sportska osveta nakon onog Dobudovog udarca za koji se srpskom reprezentativcu nije ni ispričao. I na kraju, može li tko garantirati da Ratko Rudić ne bi postupio isto da je mogao biti na mjestu Dejana Udovičića.

Branitelji naslova tako nisu ušli niti među najboljih šest momčadi Starog kontinenta, ostaje im doigravanje za plasman od sedmog do 12. mjesta, no nema veze, zar ne? Ipak je ovo bio splet nesretnih okolnosti ili možda uigravanje za Olimpijske Igre u Londonu. Odaberite izliku koju želite, samo bez gledanja u zrcalo, molim...