Talijanska uvertira za Crnu Goru

Naravno, Olimpijske igre. Svi pričaju o tome. Ali pripremaju se i drugi. To nije isprika. Dok ne osvojimo zlato u Pekingu. Onda prihvaćamo. Sada nas, nakon par dobrih i par loših izdanja, u četvrtfinalu Europskog prvenstva čeka Italija. Italija koja je imala 7:4 protiv Srbije. Italija koja igra. Igra dobro. Ovakve polu-predstave kao protiv Grka ili Mađara značit će propast i ništa više.

Lista hrvatskih razočaranja je velika. Dobro, razočaranje je teška riječ. Lista onih koji mogu više. Puno više. Zato su centri konačno proradili. Puno više izborenih pozicija, čak i golova. Barač igra, proigrava, zabija, Burić također, Vićan je na razini. Ostali moraju više - za medalju. Koliko god druga skupina bila lakša od naše, Talijani su ipak iznenadili. ne toliko rezultatima, koliko igrom. Gallo, Presciutti, Mistrangelo, potom Mangiante i Sottani igraju odlično. Uz "poludjelog centra Calcaterru konačno djeluju kao momčad. Iako još plaču za Rudićem i medaljama koje im je poklonio. I ne skrivaju to. Il grande Rudić uzviknut će.

I baš zato nagrnut će svom snagom. Nemaju što izgubiti protiv svjetskih prvaka. No, i mi vjerujemo. Ratko nas je naučio kako. Sve do sada bila je samo uvertira za ono pravo. Guranje i laktarenje za startnu poziciju u prvom redu. Padnu li Talijani, do medalje nas dijele još samo Crnogorci koji se već odmaraju u polufinalu. Objektivno, drugi naš zajednički ples ne bi trebao izostati; samo ako ne potrgamo violine kao protiv Grka.

U drugom četvrtfinalu, Mađari nakon poraza od Crne Gore i tijesne pobjede protiv Španjolaca također pokazuju znakove podvojene ličnosti, ali Nijemci ne bi trebali biti problem. Pravi izazov bit će im Srbija koja također već ljenčari u polufinalu. U razigravanju od sedmog do 12. mjesta, Rusi će u borbu s Grcima, a Slovaci s Rumunjima.