Xavi Garcia: 'Izbornik želi da još igram za reprezentaciju, a ista je takva i moja želja'

On je naš najstariji reprezentativac. Početkom siječnja navršio je 36 godina, te je ova tvrdnja točna. On je ujedno i jedini stranac u našoj izabranoj vrsti. Ta tvrdnja nije posve točna. Naime, Xavia Garcia jest rodom Katalonac, ali za njega je ispravnije reći kako ima dvije domovine. Uz Španjolsku iz koje dolazi, jednako stoji i Hrvatska čije je boje srčano branio i ponosno zastupao još od debija za Barakude u ljeto 2016. na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru kada se ovjenčao srebrom. Godinu dana kasnije bio je jedan od ključnih kotačića u pohodu na svjetsko zlato u Budimpešti. Konačno, ovaj čovjek među nama živi, dijeli svakodnevicu Hrvatske već minulih 10 godina. Od Rijeke do Dubrovnika, od Primorja EB do Juga AO. Ne, takav čovjek nije stranac. On je već odavno - naš!

Dakako da smo druženje u rubrici "U posjetu Barakudama", ovog puta sa Xavijem koji je u Dubrovniku, započeli s Barcelonom, Katalonijom, Španjolskom. Iz medija pratimo tjednima već vrlo teško stanje i užasavajuće brojke vezane uz koronavirus, a koje dolaze s Pireneja.

"Moji su svi dobro, zdravi, mislim na obitelj koja je ondje. Međutim, ima nekih prijatelja, poznanika koji su oboljeli", veli Xavi Garcia uz dodatak.

"Ono što znam da vlasti u Španjolskoj govore kako se ovakve mjere i život kakav je sada neće bitnije promijeniti do minimalno lipnja."

Novost pak kod hrvatskih vaterpolista, od ovog tjedna odnosno prošlog ponedjeljka jest da su konačno u bazenu. Plivati niste zaboravili, nadam se?

"He, he, nisam, to ne. Istina da nismo trenirali, ne u vodi, ali nekako smo ipak održavali razinu kako bi bili spremni za taj trenutak kada ćemo uskočiti u bazen", napominje Garcia, inače desno krilo državnog prvaka, Juga AO.

"Jasno, vodeni sportovi su posve drukčiji od svih ostalih. 'Suhi' trening pruža donekle održavanje forme, ali ništa ne može zamijeniti taj osjećaj, učinak vode. Zato kažem da smo mi sada u formi, ali nismo spremni. Ipak smo 45 dana bili bez bazena, a to je dvostruko dulje od onog što ponekad znamo imati ljeti ili pred kraj ljeta, na godišnjem odmoru. Recimo tada baš, kada se vratimo s odmora, opet nam treba neko doba pripreme."

Međutim, Xavi dakako uočava bitnu razliku između klasičnog odmora i ovog, nazovimo ga prinudnog.

"Na godišnjem vrlo često se stvarno opustimo, ne radimo ništa, odmaramo i tada gubimo mišićnu snagu. Sada to nije slučaj jer smo vježbama doma održavali snagu mišića, pa i kilažu, ali nedostajao je ipak onaj primarni osjećaj. Osjećaj vode", kaže Garcia.

Anđelo Šetka spomenuo je zanimljivo opažanje, a koje se svodi na disciplinu u ovakvim uvjetima kakvi su sada pogodili cijelo društvo, poput izolacije, karantene... Šetka je spomenuo kako upravo sportaši budući da su naviknuti na spartanski način rada i života, nužnu disciplinu ako se želi postići neki rezultat, mogu lakše podnijeti ovo doba ograničenog kretanja. Slažete li se ?

"Donekle i jest tako, iako je ovdje razlika velika u tomu što prevladava neizvjesnost. Mi nismo znali, ne znamo niti sada, koliko će točno ovakva situacija trajati, hoće li se ponoviti itd. Jasno, mi kao sportaši jesmo navinuti na nešto što se zove disciplina, točan raspored zbivanja u svakom danu. No, nije važna samo fizička snaga već i ona mentalna. Opet, kada je sportaš stalno doma ima i problem što treba negdje potrošiti energiju. Kako to izvesti kada ste stalno doma."

Tu je Xavi malo zastao pa izustio svoju olakotnu okolnost...

"Meni, s troje djece, tri kćeri je puno lakše ispucati energiju, ha, ha, ha. Počnemo ujutro sa Školom na TV, tako da sam se opet vratio u školske klupe, a aktivnosti i zanimacija imam do navečer. Baš mi i ne preostaje puno slobodnog vremena."

Jednog lijepog dana kada se ponovo zaigra vaterpolo, kakav odnos snaga očekujete na vaterpolskoj sceni u odnosu na onaj prije stanke? Mislite li da će svi biti na početku ili ipak ostaje razlika u klasi, kvaliteti? Jesu li puno lakše moguća iznenađenja...?

"Uh, teško pitanje... Ovisno koliko će se dati vremena za treninge prije početka natjecanja. Makar, za mene doista nije najvažnije pitanje kada se vraćamo i kakvi ćemo biti, već doista je primarno dobro kontrolirati ovo stanje u kojem je danas cijeli svijet. Ovo nije zafrkancija. Ovo je velik i ozbiljan problem. Nadalje, sve će se promijeniti. Ekonomska situacija, ne samo u sportu. Skoro svaka tvrtka u gradu, u Hrvatskoj, Španjolskoj, Europi, cijelom svijetu će biti u velikom problemu. To će se odraziti i na sport. Veće je pitanje koliko će ubuduće biti uopće profesionalaca u vaterpolu, kakav će biti naš sport? Po meni je manje važno tko će nakon stanke biti bolji ili lošiji u bazenu, u nekoj utakmici, već je po meni ključna budućnost našeg sporta. Mi u ovom trenutku ne znamo što će biti s Olimpijskim igrama u Tokiju 2021., ne znamo ni za Svjetsko prvenstvo u Fukuoki, ne znamo za Ligu prvaka, ne znamo ništa. Zato sam u početku odgovora rekao da nam je ključno kontrolirati situaciju jer ako to uspijemo, onda tek možemo planirati budućnost. Naravno da ja želim igrati odmah i ako je moguće ovog ljeta, ali ima nešto važnije od toga."

Što mislite da bi bilo ispravnije, nastaviti klupsku sezonu s mjesta gdje je stala ili ju poništiti?

"Ne možemo zaboraviti sve što smo igrali do prekida. Ne bi mi bilo normalno da sve poništimo, stavimo nulu jer ipak smo igrali nekih 5-6 mjeseci. Pitanje je zato hoćemo li moći završiti sezonu ili ne? Ako ju nećemo moći završiti, mislim da bi bilo normalno da u Regionalnoj ligi Jugu pripadne trofej. Zato jer smo prvi nakon ligaškog dijela koji je kompletiran, imamo najviše bodova. Za Prvenstvo Hrvatske to ne vrijedi jer nju zapravo nismo ni počeli. Znam da se rezultati iz Regionalne lige vrednuju za naše prvenstvo, ali ipak tamo tek predstoji doigravanje i ono daje prvaka Hrvatske."

Garcia ima i mišljenje kakvo bi Prvenstvo Hrvatske odnosno njegovo doigravanje imalo smisla.

"Ukoliko je moguće, svakako s publikom. Ako nije moguće s navijačima na tribini, onda svakako uz obvezni TV prijenos. To bi tada ispalo čak i kao odlična reklama za vaterpolo. Usred ljeta, dok se ništa drugo ne igra, a ljudi su se zaželjeli sporta... pa, to bi bilo jako gledano. Jasno, nisam ja taj kojeg se pita i odlučuje, ali iznosim mišljenje. Ako bi se igralo bez publike, a onda i bez TV prijenosa, to uopće ne bi imalo svrhe."

Izbornik Tucak nam je spomenuo nedavno kako je u kontaktu, između ostalog i "... s onim igračima koji su planirali nakon Igara u Tokiju 2020. razmisliti o kraju reprezentativne karijere...". Garcia je rekosmo najstariji među Barakudama, za vjerovati i onaj koji je možda razmišljao u tom smjeru. No, kako su OI odgođene za godinu dana kasnije...

"Prije svega, s Ivicom sam pričao 2-3 puta i ono što mi je posebno drago, uvijek je pitao za obitelj, prijatelje moje u Barceloni, za stanje u Španjolskoj. Izbornik Tucak jednostavno istinski drži, pazi na igrače. U biti se prije svega nama obraća kao osobama, a tek onda kao sportašima. To moram istaknuti i na tomu izborniku zahvaliti. Da, naravno da smo pričali i o budućnosti. Izbornik želi da još igram za reprezentaciju, a ista je takva i moja želja", zaključili smo razgovor s ljevorukim Xavijem Garcijom s u biti sjajnom spoznajom. Još najmanje godinu dana na desnoj ćemo strani Barakuda gledati njega. Hrvatskog Katalonca, Xavija Garciju! 

#ostanitedoma

AUTOR: Hrvatski vaterpolski savez

FOTO: Grgo Jelavić/PIXSELL