Do viđenja, Perice!

Foto: Dražen Patarčić

Perica Bukić rođen je u Šibeniku, kolijevci mnogih velikana našeg sporta, 20. veljače 1966. godine. Dobio je ime po djedu Petru, a kao i svakome Dalmatincu, jedna od prvih stvari koje je naučio bila je plivanje. Kao trinaestogodišnjak upisao se u lokalni klub Solaris, u kojem je tri puta zavrijedio nagradu za najboljeg šibenskog sportaša. Godine 1987., kada se Bukić već dobrano afirmirao, odlaskom u zagrebačku Mladost, počinje "žetva" klupskih trofeja. Naslovom državnog prvaka zakitio se 1989., 1990., 1992. (ovu je sezonu odigrao u splitskom Jadranu), 1993., 1994., 1995., 1996., 1997. i 1999., a Kup je osvajao 1989., 1993., 1994., 1998. i 1999.

Zastrašujuća momčad Mladosti vodila je glavnu riječ i u Europi. Nerijetko se do naslova probijajući upravo preko domaćih momčadi, Mladost je 1989., 1990. i 1996. osvajala naslov najbolje europske momčadi. Tom nizu Bukić je, "na privremenom radu" u Splitu, dodao i Jadranov euro-trofej 1992. godine. Bilo je tu i "usputnih", ne mnogo manje vrijednih trofeja: Kup kupova 1999., Kup LEN-e 2001., europski Superkup 1989. i 1996., Mediteranski kup 1988. i 1991.

Foto: Dražen Patarčić

No, ono po čemu ćemo najviše pamtiti Bukića-igrača je dugogodišnje nastupanje za državnu reprezentaciju. Upravo on nerijetko je bio najzaslužniji za "punjenje" trofejnih dvorana jugoslavenskog, odnosno hrvatskog, vaterpolskog saveza. Najdraže uspomene su olimpijska zlata iz Los Angelesa (1984.) i Seoula (1988.), ali i srebro s Hrvatskom u Atlanti 1996. Šteta je što je za nastup hrvatskih vaterpolista 1992. u Barceloni bilo prekasno... Dva puta Bukić je bio svjetski prvak - 1986. i 1991., tri puta europski viceprvak - 1985., 1987. i 1989., dva puta mediteranski viceprvak - 1991. i 1993., a u riznici su i dva Svjetska kupa (1987. i 1989., kao i srebro 1991.). I na manje važnim natjecanjima postizao je uspjehe: vlasnik je dva srebra s univerzijada (1985. u Japanu i 1987. u Hrvatskoj), te zlata s Igara dobre volje 1990. godine.

U prestižnom izboru "Večernjeg lista" za najboljeg vaterpolista godine, pobjeđivao je 1991., 1992. i 1996., uz mnoga druga priznanja, koja krase njegovu trofejnu sobu.

Aktivnog igranja vaterpola ostavio se prošle godine, iako je, dojam je, još godinama mogao igrati na najvišoj razini. No, i to je odlika velikih; odlaze kada su najveći. Dakako da Bukić nije napustio voljeni sport, sada je direktor HAVK Mladosti, a obnaša i dužnost predsjednika Hrvatskog kluba olimpijaca.

I bez svih ovih trofeja, Pericu Bukića pamtili bismo kao velikog sportaša i izvrsnu osobu. No, ne treba žaliti. Uživajmo u utakmici Mladosti i Svijeta, pogledajmo još jednom igrača s kapicom broja 10, broja koji je rezerviran - za najveće.