Dudo Šimenc: E pa treba mi sve ovo. To sam JA!

Foto: Dražen Patarčić

Na sreću, Zoran Čutura je sada na Hvaru u Vrboskoj i uživa u blagodatima svoga minulog sportskog rada. Zavaljen u hladu neke palme i sa svojom ženicom gleda TV prijenose iz Barcelone s komentarom: "Što mu sve to treba?"

E pa treba! Zašto? Zato i gotovo!

To sam JA!

Jučer smo teško, teško, teško... pobijedili te Rumunje. Mogu si misliti kako je bilo Vama jer znam kako je bilo nama. Kalkulacije! Zaboravite! Pobijedili smo i samo se to piše, a sutra je novi dan, novi trening, nova utakmica i novi protivnik. Nije bitno tko je, jer mi svoj cilj imamo, a važno je doći do njega i to na bilo koji način. No, dosta o vaterpolu!

Foto: Dražen Patarčić

Prekjučer navečer smo Aco Cerni (naš tajnik u Savezu), prof. Matković (naš plivački i kondicioni trener) i moja malenkost odlučili malo prošetati po čuvenoj barcelonskoj ulici, RAMBLI. I gle čuda, naišli na gospodu hrvatske novinare tzv. BBB-TORCIDA koaliciju. Da ne nabrajam sve prisutne, moram ipak par riječi napisati o našem Draženu Patarčiću. Dakle, sad znam zašto ga vole i Hajdukovci (on navija za taj nogometni sastav) i Dinamovci. Pa on je luđi od njih svih skupa zajedno. Naravno u pozitivnom smislu! Ne samo da je nas zabavljao cijelu večer, nego je i uspio zabaviti i jedan poveći dio te najpoznatije barcelonske šetnice.

Nekakav mali Španjolac je nešto kao izvodio i tek kada se pojavio naš Dražen ljudi su se počeli zabavljati i uživati u fantastičnoj izvedbi "mladog" Hrvata, pokazavši pritom svoj neprocijenjiv smisao za kazalištem i glumom. Nije to ni prošlo bez odgovarajuće financijske "inekcije". Naravno o financijama se nikad ne govori tako ni ovom prilikom, ali vjerujem da je sigurno je zavrijedio više. No, kao pravi profesionalac kompletan je svoj honorar dao malom Španjolcu s početka priče i sa istim žarom nastavio se družiti sa ostatkom ekipe. Svaka čast. Oduševio me po tko zna koji put!!!!!!!!!! Aco je platio taksi do hotela i usnuli smo slatki sanak misleći na Dražena i novinarsku "koaliciju".

Foto: Dražen Patarčić

Popodne nakon utakmice smo Zoran, Deni i moja malenkost bili gosti na prekrasnom "brodiću" od 40-tak metara - mega jahti GALU, usidrenoj u samoj blizini bazena u Barceloneti. Navedena je brodica vlasništo gospodina Volpija iz Genove, člana Uprave vaterpolo kluba Pro Recco. Kapetan je te "male barke" gospodin Tullio Morin sa Lošinja, ujedno i dobar Zoranov prijatelj, miran i staložen, pravi morski vuk. U njegovim smo pričama o svojih 16 posljednjih mjeseci provedenih na tom istom brodu uživali dobra dva sata. Naravno, razgovarali smo i o vaterpolu, Denijevom ronjenju i sa Eraldom Pizzom (prijatelj g. Volpija i legenda talijanskog vaterpola, član veličanstvenih SETEBELLI iz Rima 1960.) popili pravi talijanski espresso. Zanimljivo je da 12-eročlanu posadu ine i nekoliko mornara iz Hrvatske koji su ovaj brod pod Malteškom zastavom za 28 sati, brzinom od 12,5 morskih milja dovezli iz luke St. Margerita kraj Genove do Barcelone.

Sve je to lijepo, ali moja je želja gumenjak od 5,5 metara da se mogu malo voziti po Hvaru i Paklenim otocima.Doći će i to. Strpljen, spašen! Kako sam sam pametan?

Ovom prilikom zahvaljujem Sportnet.hr-u na zaista divnom iznenađenju i poklonu. Panasonicov model mobilnog telefona GD 87 ne ispuštam iz mojih ruku. Hvala na tome i na prekrasnoj večeri, a kapicu je više nego zaslužio glumac sa Ramble! A Vama i sebi želim još puno veselja sa ovog Svjetskog prvenstva.

Nadam se da nisam pretjerano dosadan! Pozdrav!

D U D O