Hrvatska druga u skupini, moguća repriza Barcelone

Hrvatska – Mađarska 4:10(1-2 0-3 1-3 2-2)
Montreal, Svjetsko prvenstvo – 22. srpnja 2005.
Suci: Erhan Tulga (Turska) i Pasquale Grosso (Italija)

HRVATSKA: Pavić, Burić, Pavlović, Antonijević 1(1), Vranješ, Franković 1, Primorac, Đogaš (c) 1, Bušlje 1, Komadina, Hinić, Bošković, Volarević. Trener: Ratko Rudić.
MAĐARSKA: Szecsi, Varga, Madaras 2, Steinmetz 1, Kasas, Vari, G. Kiss 3(1), C. Kiss 1, Fodor 1, Szivos, Molnar 1, Biros 1. Gergely. Trener: Dr. Denes Kemeny.

Isključenja: Hrvatska 3-9 (33%), Mađarska 5-6 (84%).
Četverci: Hrvatska 1-1, Mađarska 1-1.

Hrvatska nije uspjela! Mađari su bili prejak protivnik u trećem kolu natjecanja po skupinama te tako idemo u osminu finala protiv, vjerojatno, Australije. Bit će to repriza Svjetskog prvenstva u Barceloni 2003. kada smo, porazom, zaključili borbu za dobar plasman. Ipak, za očekivati je da ovaj put neće biti iznenađenja te se očekuje prolaz u četvrtfinale gdje pobjednika našeg susreta očekuje Rusija.

Foto: Josip Lovrenović

Nakon početnog ispitivanja snaga, Mađari dolaze prvi u vodstvo. Nakon što je Komadina poveo napad Hrvatske i uputio udarac na vrata Szecsija, Mađari bježe u kontru koju uspješno realizira Biros. Hrvatska uzvraća preko Đogaša s igračem više, međutim tad slijedi pad Hrvatske igre. Dosad prepoznatljiva obrana nije djelovala najbolje što Mađari odlično koriste. S druge pak strane, izabranici Ratka Rudića nikako nisu uspijevali probiti sjajnu i pokretljivu obranu Mađarske te su bili primorani na udarce izvan 6 metara, a udarci su završavali ili na okviru gola ili, češće, na rukama Szecsija.

Hinić i Pavlović nisu mogli parirati bekovima Fodoru i Variju, te se cijela napadačka koncepcija svela na udarce Antonijevića i Frankovića. No, za razliku od dosadašnjih utakmica pa i priprema, najjači strijelci Hrvatske pucali su bez preciznosti. Malo pomalo, mađarska se prednost povećavala, pogocima Fodora, Madarasa i Kissa.

Foto: Josip Lovrenović

Na poluvrijeme se otišlo velikom prednošću Mađara od čak 1-5. Pogled na statistiku nije nimalo ohrabrio. Naime, Hrvatska je tek jednom od 12 pokušaja uspjela zatresti mrežu, a što iznosi mizernih 9% šuta. Tko želi izvući pozitivan rezultat protiv mađarske velesile, složit ćete se, mora igrati daleko, daleko bolje. U prvoj minuti treće četvrtine Kiss pogotkom iz četverca povisuje na pet razlike. Ni novi igrač više, peti ukupno, nije donio veselje kako Hrvatskoj, tako ni mnogobrojnim hrvatskim navijačima na tribinama. No, Mađari dalje igraju kao da je rezultat neizvjestan. Stopostotnu realizaciju igrača više produžuje Madaras, a inače odlični vratar Pavić, bez podrške obrane nije mogao sam zaustaviti Mađare. I onda, napokon, dvije i pol minute do kraja treće četvrtine, Franković postiže drugi pogodak za Hrvatsku.

Ista se priča ponavlja i u posljednjoj četvrtini. Tempo je bitno opao, što je i logično zbog visokog vodstva Mađarske. Još jednom loše iskorištavamo igrača više, a reakcija Ratka Rudića pored bazena sve je pokazala: širom raširene ruke označavale su potpunu nemoć u napadu. S druge strane, osmijeh na licu Dr. Denesa Kemenyja pokazivao je apsolutno zadovoljstvo i donekle satisfakciju za onaj poraz u New Yorku u Svjetskoj ligi.

Na kraju, završilo je 10:4 za Mađarsku. Ipak, unatoč katastrofalnoj igri u napadu, razloga za optimizam ima jer ždrijeb koji je pred nama omogućuje prolaz u polufinale, naravno, pod uvjetom da naši odigraju onako kako znaju, u skladu svog imena – Barakude, a to znači agresivno, precizno i ubojito.