Hrvatska - SiCG: Na dohvat ruke nedohvaćeno zlato

Foto: Nikola Movrić

Trijumfalni pohod Hrvatske je okončan u finalu, hrvatski vaterpolo još je jednom kući s velikog natjecanja donio - srebro. Iako će nakon utakmice ostati veliki žal, jer su branitelji naslova, odlična momčad Srbije i Crne Gore bili na koljenima, u jednom trenutku i u deficitu od 3 pogotka. No, znali su se vratiti, čim su naši za trenutak popustili, kažnjavali su ih iskusni Šapić, Vujasinović i Ikodinović, koji su na kraju donijeli reprezentaciji Srbije i Crne Gore drugu titulu prvaka Europe.

Naša reprezentacija odigrala je sjajne tri četvrtine, stalno smo bili u vodstvu, u inicjativi, u pozitivi. Utakmicu je otvorio Nikola Franković, izjednačio je Ikodinović, a s dva uzastopna pogotka kapetana Samira Baraća, prvi put smo stigli do prednosti od dva pogotka. U samom finišu prve četvrtine, Gojković smanjuje na 3:2.

Foto: Nikola Movrić

U drugoj četvrtini dogodila se kriza naših, koji su ostali bez postignutog pogotka. Srećom, na našim vratima opet je bio raspoložen Frano Vićan, koji je samo jednom pustio loptu iza svojih leđa i to Šapićev projektil nakon isključenja Šimenca. Već do kraja poluvremena naši braniči Štritof, Šimenc i Burić upali su u probleme s dva isključenja, pa ih je u trećoj četvrtini Roje odmarao.

U trećoj četvrtini rezultat se diže na 4:4, najprije Hinić dovodi Hrvatsku u vodstvo, pa Vujasinović izjednačava. Nakon toga slijedi uragan naše reprezentacije, s tri uzastopna pogotka Đogaša, Hinića i Smodlake, prednost vrtloglavo skače na velikih 7:4. Pogocima dvojice naših centara sjajno je asistirao Kobeščak. No, dok su naši uspjeli shvatiti koliku su prednost stvorili, iskusni Srbi i Crnogorci s dva projektila Vujasinovića i Šapića vraćaju ponovno rezultat na neizvjesnih 7:6.

Foto: Nikola Movrić

U 4. minuti zadnje četvrtine Šapić nadmudruje Vićana, koji je isplivao daleko od vratiju. Uzvraća Štritof, koji se nakon pauze u trećoj četvrtini vratio i sjajno pogodio za 8:7. Nažalost, već u sljedećem napadu zaradio je treće isključenje koje je značilo i kraj susreta za njega. Pad koncentracije kod naših bio je uočljiv, ali i razumljiv, posljedica velikog umora i manjka opcija uslijed problema s isključenjima važnih igrača. Kaznio je to Ikodinović za 8:8, pogotkom u bliži kut Vićanovog gola.

Kraj "regularnog dijela" donio je pravu dramu i veliku nesreću za našu reprezentaciju. Najprije je Burić pogodio vratnicu s igračem više, na samo metar od Šefika, minutu i 20 sekundi prije kraja. U protunapadu Šapić iz daljine pogađa vratnicu, a Hrvatskoj ostaje 30 sekundi za napad. Ponovno smo zaradili igrača više, lopta je brzo kružila oko obrane Srbije i Crne Gore, došla do Hinića koji je sjajno iskočio iznad vode na metar od vratiju protivnika, no fantastična obrana Denisa Šefika ostavila je europske prvake u igri za obranu titule najboljih u Europi.

Foto: Nikola Movrić

Na našima se vidio umor koji je producirao pad koncentracije, no i čvrsti i kvalitetni protivnik je u tome imao svoje "prste". Pogodak koji je presudio pobjednika dogodio se u 2. minuti prvog produžetka, već u prvoj sekundi prednosti s igračem više pobjedu Srbiji i Crnoj Gori zapečatio je njihovj najbolji igrač Aleksandar Šapić. U posljednjim sekundama prvog produžetka Fatović je pogodio vratnicu, loptu je dohvatio Kobeščak i ubacio u mrežu, no suci su pogodak poništili zbog prekršaja našeg igrača u napadu.

U drugom produžetku nije bilo pogodaka, Srbi i Crnogorci vješto su sačuvali minimalnu i jedinu prednost koju su imali tijekom utakmice i obranili krunu najbolje momčadi u Europi. Iako je naša reprezentacija mogla slaviti titulu prvaka Europe, na kraju im ipak nije preostalo ništa drugo nego čestitati protivnicima, koji su pošteno izborili pobjedu, iskoristivši na kraju utakmice pogreške naše momčadi.

Foto: Nikola Movrić

Ipak, nes(p)retni gubitak zlatne medalje nije bio razlogom tuge i razočaranja u Hrvatskoj, koliko su to bili divljački ispadi dijela "navijača" naše reprezentacije na tribinama po završetku susreta. Neodgojeni, tko zna čime frustrirani divljaci još su jednom okaljali ugled naše zemlje u Europi, sebe predstavili kao najgore životinje, koje u Kranj nisu stigle ni radi sporta, ni radi vaterpola, ni radi hrvatske pobjede. Nego samo da si upotpune jadnu i tužnu svakodnevnicu u kojoj živi jedan pijani i drogirani divljak, koji na sebe jednokratno navuče pridjev "navijača".

Osvojili smo srebro, drugi smo u Europi, odigrali smo odlično finale, trebali bismo slaviti. Hvala vam junačine s tribina, što umjesto slavlja, osjećamo sram...