Jugaši pred najtežim mogućim gostovanjem: “Sposobni su prelomiti utakmicu u dvije minute“

Ako postoji gostovanje na kojemu baš nitko u vaterpolskom svijetu ne može reći da je favorit, onda je to ono u đenovskom predgrađu Sori. Tamo će se u petak prijepodne zaputiti vaterpolisti dubrovačkog Juga uoči subotnje utakmice četvrtog kola Lige prvaka (20.45), ujedno i posljednje u ovoj kalendarskoj godini, protiv najtrofejnijeg europskog kluba, talijanskog i europskog prvaka Pro Recca koji se početkom lipnja osmim naslovom odvojio od Partizana i Mladosti na vječnoj listi. I koji je, baš kao i Jug, u novoj sezoni već osvojio jedan trofej, onaj europskog Superkupa prije dva tjedna.

”Da ih držiš tri i pol četvrtine, imaju individualnu kvalitetu prelomiti utakmicu u dvije minute”, odmah je u startu trener jugaša Vjekoslav Kobešćak opisao ono što bi njegovu ekipu moglo čekati na bazenu Piscina Comunale na koji će baš kao i svaka momčad na svijetu doći “pokušati iznenaditi”.

”U momčadi imaju velik broj kvalitetnih igrača i dosta rotiraju od utakmice do utakmice. Osim OSC-a u Budimpešti, za njih su sve utakmice bile lagane. Rutinski su slavili, s vrlo visokom razlikom. Taktički se možda ne može puno toga vidjeti, ali se vidi puno individualnih stvari. Već dugi niz godina su najjača momčad po imenima u svijetu i nemaju slabih mjesta. Da bi se s njima igralo, cijela naša momčad mora biti na vrlo visokoj razini, višoj nego protiv Primorja i Szolnoka”, nastavio je Kobešćak analizirati moćni đenovski stroj.

Na ukazanju novinarima u društvu Kobešćaka našle su se i dvije njegove jake karike snažnog lanca, Felipe Perrone i Maro Joković. Ne bez razloga jer je upravo ovaj dvojac u recentnoj prošlosti nosio kapicu Pro Recca. Obojica po dvije sezone i obojica su u drugoj sezoni osvajali Ligu prvaka. Perrone 2012. godine, Joković ove. I još nešto. Obojica su u Pro Reccu zbog kvote stranaca igrala samo europske utakmice, a to znači jedva dvoznamenkast broj utakmica u sezoni.

”Sad kad vratim film čak mi je malo i smiješno jer sam pokušavao shvatiti što se događa u glavama mojih suigrača. Njima su utakmice kao ova što slijedi rijetke prilike pokazati svoju stvarnu kvalitetu jer puno igrača igra samo Ligu prvaka kao što je bio i slučaj sa mnom dok sam bio tamo. Prve sezone izgubili smo finale od Partizana, ali smo sljedeće osvojili Ligu prvaka i to je za mene bio poseban osjećaj jer mi je to bila prva titula prvaka Europe”, prisjetio se đenovskih dana Felipe Perrone koji je s Barcelonetom lanjske sezone senzacionalno osvojio i svoju drugu europsku titulu.

Komplimente na račun talijanskog kluba nije štedio ni Joković: “O Reccu kao klubu govorim samo u imperativima. Vrhunski je organiziran klub, a ambijent koji se stvara oko kluba je na lijepoj i visokoj razini. Imaju samo najbolje talijanske igrače, većinom reprezentativce, a na mjestima gdje nisu pokriveni uzimaju najbolje strance. Svake sezone ulaze u natjecanja s velikim ambicijama, pa tako će i ove pokušati uzeti sve trofeje. Ovogodišnja momčad je igrački puno jača od prošlogodišnje koja je osvojila Ligu prvaka, tako da su njihove ambicije itekako s pokrićem”.

Hrvatske boje najjačeg kluba svijeta ove godine brani Jokovićev reprezentativni cimer, Sandro Sukno, u svom drugom boravku u Soriju. Za razliku od Jokovića, Sukno igra i talijansko prvenstvo, a tu povlasticu, primjerice, nemaju tri, vjerojatno najbolja, srpska reprezentativca, Filipović, Prlainović i Pijetlović. Kada se na ova imena doda još ono Dušana Mandića, potom nekadašnjeg jugaša Aleksandra Ivovića, novog talijanskog reprezentativca, inače Francuza, Michaela Bodegasa te najbolje od najboljeg što ima talijanska reprezentacija koja je prije desetak dana pobjednički prošla kroz Gruž, jasno je da Gospare očekuje Sizifov posao u pokušaju da na reprezentativne obaveze odu neporaženi. Ali ne i nemoguć ako se pita Kobešćaka, ukoliko igrači sprovedu u djelo njegove zahtjeve. Dosad su to u velikoj većini i odrađivali.

”Naša obrana je dosad bila jako dobra i ukoliko bismo protiv Recca to ponovili, a potom imali tranziciju koja protiv Primorja nije bila moguća jer smo 70 posto utakmice bili s igračem manje, onda bismo se s tim mogli boriti s Reccom. Ne smiju nam se dogoditi crne rupe kao protiv Szolnoka u Gružu. Protiv Recca se onda više ne možeš vratiti”, podvukao je Kobešćak čija je momčad na posljednjem gostovanju u đenovskom predgrađu, u veljači prošle godine pod vodstvom Veselina Đuhe, ostala na dva gola minusa. Od tih vremena, u Jugu i dalje igraju tek četvorica, Bijač, Marković, Macan te Benić koji je u međuvremenu odradio kratku rumunjsku epizodu.

A posljednji klub koji se iz Sorija kući vraćao pjevajući bilo je Primorje koje je u siječnju Pro Reccu pokvarilo početak prošle godine. Neka Hrvati opet pokvare godinu Talijanima. Ovaj put njen završetak.