Jugova mladost kao putokaz

Nova sezona će nam opet donijeti velike i pomalo nerealne najave i obećanja koji će nam na trenutak otkloniti pogled s pravog stanja stvari, a to je da je hrvatski klupski sport na najnižim granama otkad postoji. Na žalost većine njih, njihov europski san će nestati već u ranoj fazi sezone, osim ako ne računamo nekakva B natjecanja u kojima naši klubovi izdrže nešto duže. Nama potom ostaje naša realnost u kojoj ćemo do kraja sezone slušati razna opravdanja, laži, obmane, podmetanja i naravno najave za iduću sezonu koja će biti uspješna jer bilo bi stvarno šteta izgubiti i ono malo povjerenja sponzora koji po raznoraznim političkim direktivama financiraju naše velike klubove.

Nažalost, podloge za svijetlu europsku budućnost naših klubova jednostavno nema. Razlog tomu je što se traže ad hoc rješenja, a od većih problema pogled se okreće kao da će se sami riješiti. Ulaganje u mlade, odnosno kvalitetnija organizacija rada s omladinskim kategorijama bi, recimo, bio jedan veliki iskorak ka mogućoj svijetlijoj budućnosti. Slikovito ću to prikazati na primjeru Dinamove nedavne akvizicije Brazilca Andersona Coste. Milijunski iznos uložen u njega vratio bi se višestruko da je uložen u mlađe kategorije, no ulaganja u budućnost su stran pojam kod naših klubova.

Koliko je ulaganje u budućnost isplativo možemo vidjeti na primjeru lanjskog europskog prvaka u vaterpolu, našeg Juga koji je s domaćim igračima pokorio Stari kontinent. Okosnicu naše zlatne reprezentacije čine upravo igrači Juga. Ukoliko i neki od najvrjednijih eksponata odu u neki od bogatih klubova Grčke ili Italije, Jugova budućnost je sigurna jer ima široku bazu mladih igrača koji dolaze. Sličan primjer imamo kod vaterpolista Šibenika koji su ove godine s domaćim dečkima na radost svojih mnogobrojnih navijača odigrali upečatljivu europsku sezonu.

Put je jasan, na dva primjera vidi se i njegov rezultat, no da bi se njime krenulo potrebno je samo malo više hrabrosti i strpljenja...