Mladost ostala bez novog iznenađenja: Primorje treći puta u nizu osvojilo Hrvatski kup

Četiri godine finale Hrvatskog vaterpolskog kupa nije ponudilo ogled Mladosti i Primorja. Još 2010. godine na zadarskom Višnjiku Mladost je, tada predvođena Hinićem, Udovičićem, Buljubašićem, Muslimom, Karačem i ostalima, svladala Primorje i po sedmi puta u svoje vitrine dodala pehar pobjednika Kupa što je ujedno bio i posljednji trofej zagrebačkog velikana.

Novi finalni sraz tih protivnika ponudio je drugačiji epilog. Riječani su po treći put u nizu, a četvrti u klupskoj povijesti osvojili ovo natjecanje. Mladost je nepuna 24 sata letjela na krilima velike polufinalne pobjede protiv Juga, ali protiv Primorja, koje nije dopustilo nikakvo iznenađenje, djelovala je istrošeno i ispuhano, bez vjere u novu senzaciju.

Vjekoslav Kobešćak s jednakim je optimizmom, kao i susret s Jugom, najavljivao finale s Primorjem i oživljavanje trofejne sale kluba sa Save. Kao nekakvu nadu u novi podvig Kobešćak je jasno spominjao i neutraliziranje Sandra Sukna na što manje brojke, u čemu je gotovo i uspio, no zaboravio je da u momčadi s Kantride stanuje velik broj vaterpolista svjetske kvalitete.

Primorje nije ponovilo grešku Juga i autoritativno je krenulo u susret. Burić je već u drugoj minuti brzinski realizirao igrača više, a u sljedećem napadu Radu je pokazao dio svog repertoara. Popularna šrauba za 2:0 nakon dvije minute igre.

Teško su mladostaši dolazili do čistih prilika za udarac, Lončar je imao dobru priliku s igračem više, ali nije uputio kvalitetan udarac što teško može proći pokraj Frana Vićana. Ni nakon pola četvrtine Primorje je već bilo na 3:0. Sukno je dobio previše slobodnog prostora, a ponajbolji vaterpolist svijeta takvo što neće i nije propustio.

Vidjelo se od samog starta da Žapci nisu u utakmici, da je onaj entuzijazan poslije velike pobjede nad Jugom ostao negdje u svlačionici, ali zasluge za to idu i dosta korpulentnijim primorjašima koji su potpuno uštopali i smirili mladostaše. Muslim je lijepim pogotkom odveo Primorje na 4:0, a Mladost u tešku, gotovo i nemoguću misiju povratka već nakon šest minuta igre.

Potvrda dekocentracije igrača u žuto-crnim kapicama stigla je i u posljednjem napadu prve četvrtine. Pet sekundi prije kraja Mladost je dobila priliku s dva igrača više, ali na semafor nitko nije gledao, ponajprije Bukić koji je imao lijepu situaciju za udarac, ali je tražio novo rješenje koje prekinuo zvuk sirene.

Sve do desete minute Mladost je čekala na prvi pogodak. Buha je maknuo neugodnu nulu sa semafora, a već minutu kasnije ponovno je Buha bio u akciji za drugi pogodak. U situaciji s igračem više krasno je pronašao Milakovića koji nije propustio priliku.

Odmah su sljedećem napadu razigrani Muslim pogodio je za 5:2, a minutu i pol prije kraja i za novih +4 nakon lijepe minijature. Živković je postigao i treći pogodak za Mladost, a kakvu-takvu nadu za povratak u utakmicu propustila je zagrebačka momčad pred sam kraj poluvremena kada je Vićan spriječio da Mladost stigne na samo -2.

To što nisu napravili s dva igrača više, Zagrepčani su napravili s jednim u 19. minuti utakmice. Mladi Bašić postigao je četvrti pogodak hrvatskog viceprvaka, a nove dvije prilike, od kojih je jedna bila u igračkom suficitu, Mladost nije realizirala za potpuni priključak.Umjesto toga Primorje je za čas pobjeglo na novih +4 (8:4).

Rumunjski sidrun u riječkim redovima početkom posljednje dionice odveo je Primorje do 9:4 i gotovo rješenja odluke o pobjedniku, ako je to uopće i bilo upitno nakon ranije viđenog. Odgovorili su mladostaši s ekspresna dva pogotka, posebno je lijep bio onaj Vukičevićev, i vratili sebi, a i gledateljima novu malu nadu i neizvjesnost, no Garcia je poštedio svoju momčad i trenera Asića, koji je propustio jučerašnju utakmicu s Medveščakom zbog zubobolje, bilo kakvih neugodnosti .

Muslim je bio nesumnjivo prvo ime utakmice s četiri pogotka, Radu i Burić su za Primorje dodali po dva pogotka, dok je za Mladost dva pogotka postigao Vukičević.