Nema euforije u Gružu: "Idemo zacrtanim putem"

Velik posao obavili su jugaši u nedjelju. Dvostruko vrijedan. Osim što su, ne pamti se više kada je tako bilo posljednji put, potopili Primorje, tih +6 gotovo da garantira i jedinicu u Triglav vaterpolskoj ligi. A ona i prednost domaćeg bazena sve do kraja doigravanja hrvatskog prvenstva. Međutim, nema mjesta euforiji u Gružu. Lopta je čvrsto na zemlji.

”Ovo je samo jedna utakmica. Nećemo pasti u euforiju, idemo svojim putem dalje kako smo zacrtali”, tako će za klupsku stranicu u svom mirnom i staloženom stilu čvrsta dubrovačka ruka, Vjekoslav Kobešćak.

Taj put je poznat. Protekle dvije sezone uvijek bi se negdje dogodilo Primorje. Sada Jug izgleda kao kandidat za najviše. Pogotovo nakon prikazanog u nedjelju. Dugo riječka momčad nije negdje izgubila tako uvjerljivo i izgledala nemoćno kako je utakmica odmicala.

”Od samog početka igrali smo dobro. U prve dvije četvrtine obrana je bila na visini zadatka, možemo reći da je i držala rezultat. U druge dvije odigrali smo fantastično u oba smjera i upisali zasluženu pobjedu”, dodao je Kobešćak.

Pod budnim okom s gruških tribina trenutno najjaču klupsku utakmicu nekog prvenstva gledao je i Ratko Rudić. Izbornik Brazila koji je imao što i vidjeti od svojih Brazilaca, Perronea i Vrlića. Prvi tri komada, drugi bez gola, ali četiri izborena isključenja. No jedno je ime ipak iskočilo. Ono Marka Ivankovića koji je sa svoja dva uzastopna gola sredinom treće četvrtine bio ključ odvajanja Juga na sigurnu udaljenost.

”Mislim da smo pokazali da smo pravi i da nas nitko ne može dobit u Gružu. U trećoj četvrtini prelomili smo utakmicu, došla je do izražaja naša odlična sprema jer smo ih do kraja utakmice iskontrirali”.

Ivanković je sada već 24-godišnjak koji je ne tako davno bio proglašen za najboljeg igrača svijeta do 20 godina. Njegovim golom Hrvatska je u Šibeniku 2009. godine osvojila svjetsko juniorsko zlato. Zato je i stigao nadimak Šimenc iz Gruža, no negdje je došlo do „kratkog spoja“. Talent u seniorskim vodama nije do kraja isplivao na površinu.

”Mislim da nisam dobivao dovoljno šanse na pravim utakmicama. Imao sam minutažu protiv slabijih protivnika, ali tu koliko god pokažeš, što god učiniš, nitko te ne doživljava”, ističe Ivanković i nastavlja: ”Od dolaska Vjekoslava Kobešćaka počeo sam igrati i samim tim dobio samopozdanje. Imao je puno povjerenje u mene, dao mi je veliku minutažu i mislim da sam to povjerenje opravdao”.

I ne samo Ivanković. Cijeli Jug od dolaska Vodenog Figa izgleda bolje, organiziranije, samopouzdanije. Tjedan je počeo razbijanjem budimpeštanskog prokletstva, završio razbijanjem riječkog. Ali, ponovit će Kobešćak, to su tek dvije utakmice.