Pro Recco za povijest: Primorje propustilo priliku za premijerni europski naslov

Povijest vaterpola ipak nije ispisana zlatnim riječkim slovima. U velikom finalu Lige prvaka u Barceloni Pro Recco je kao i prije tri godine u Oradei svladao Primorje te tako s osmim naslovom postao najtrofejnija europska momčad preskočivši Mladost i Partizan s kojim je dosada dijelio prvo mjesto.

Iako su sve prognoze išle u samo smjeru talijanskog naslova, što je po budžetu, igrama, igračkom kadru i svemu ostalome ove sezone bilo nepobitno, Riječani su propustili veliku priliku za svoj premijerni europski. Jer nudio se Pro Recco, ali jednostavno danas Primorje nije bilo nalik momčadi koja je dominantno stigla u finale i koja je osvojila čak tri trofeja ove sezone.

Ako će negdje Riječani secirati, a hoće sigurno, gdje je nastala greška u koracima, naći će je u igri s igračem više. Od gotovo perfektne u polufinalu protiv Juga do vjerojatno najgore, ili jedne od najgorih, u cijeloj sezoni i to baš u finalu Lige prvaka. Makar je dobro krenulo. Nakon nepune tri minute utakmicu je otvorio Radu. Othrvao se i ljevicom matirao Tempestija da bi odmah u sljedećem napadu Ivović pokazao klasu. Udarac za udžbenike. Tada je krenuo Sukno, prvo s igračem više, a onda u stilu najboljeg igrača svijeta. Iz prekršaja za 3:1 četiri sekunde prije isteka prve četvrtine. Otvaranje samo za poželjeti.

Ostaviti moćni talijanski napad na niskim brojkama bila je prva od zadaća za riječku obranu. Ipak, nije se moglo protiv Jokovića koji je u kratkom razdoblju dva puta poentirao, realizacijom brojčane prednosti, tek četvrte talijanske, pa na nepostavljenu obranu Primorja. Odlučio je Maro zabijati protiv svojih.

Druga se zadaća odnosila na napad koji je bio preskroman za preskočiti talijanskog prvaka. Nesreća je bila što su riječki udarci bili taman dovoljni da se razbrani Tempesti, a još veća što je Radu prebrzo skupio dvije osobne, pa je Krapić dobio neplanirane minute.

U 19. minuti Talijani su prvi put poveli (4:3) preko Figliolija, a onda je konačno, nakon četiri uzastopno propuštene, Šetka iskoristio priliku s igračem više. Za prvi gol Primorja nakon 11 minuta „silencije“. Obrana s igračem manje Primorja je i dalje igrala daleko bolje nego napad. Drugi put je pukla tek iz devetog talijanskog pokušaja nakon srpske kominacije Prlainović-Pijetlović pa odmah i drugi put zaredom pogotkom Giorgettija.

Recco se uoči posljednjih osam minuta opasno udaljio (7:5), a igra Primorja šest na pet i dalje nije nudila nadu u povratak i preokret. Četiri neiskorištena igrača više prilikom kojih nije bilo ni i od izrađene akcije. Sve do Muslimovog gola tri i pol minute prije kraja za priključak (6:7). Prilika za potpuni bila je u posljednje dvije minute, ponovno Muslim, ali ponovno bez ikakve suvisle akcije, u Jokovićev blok.

Kazna i odluka stigla je u sljedećem napadu kada je Figlioli zabio osmi gol za Talijane što je za ovakve Riječane bilo nedostižno minutu i pol kraj. Sukno je na kraju samo uljepšao dojam koji je mogao biti bolji.