Vaterpolisti bez medalje

Sydney, Ride Aquatic Center, 5000 gledatelja
Četvrtfinale Olimpijskog vaterpolskog turnira
HRVATSKA - ŠPANJOLSKA - 8:9 (1:1, 1:3, 3:2, 3:2)

HRVATSKA: Školneković, Fatović (1), Sarić (1), Šimenc (1), Kržić, Štritof, Smodlaka, Ivaniš (1), Bošković (1), Barać (2), Hinić (1), Vićan, Kobeščak
ŠPANJOLSKA: Rollan, Andreo Gaban, Perdrerol, Marcos, Estiarte (2), Ballart, Hernandez (1), I.Moro, Sans (1), Gomez (2), Sanchez Toril, D.Moro (1), Garcia (2)

Igrač više: Hrvatska 14 (7), Španjolska 12 (7)

Hrvatski vaterpolisti nisu se uspjeli plasirati u polufinale Olimpijskog turnira u Sydneyu. U četvrtfinalu zaustavila ih je reprezentacija Španjolske, branitelj zlatne medalje iz Atlente prije četiri godine. Bez ikakvog grizodušja možemo napisati - Hrvatska je izgubila od slabije momčadi.

Razočaranje - Kobeščak i Štritof bili su nemoćni (Snimio: Dražen Patarčić)

Nervoza, gotovo neobjašnjiv strah i neodlučnost u napadu, te dekoncentracija u obrani naše momčadi, razlogom su poraza koji nam je svima jako teško pao. Jer Hrvatska je bila zrela za medalju, Hrvatska je bila zrela za zlato. Nakon prve četvrtine nadali smo se da će nervoza splasnuti tijekom utakmice, da će za “buđenje” biti dovoljan jedan bljesak, trenutak koji će označiti da su kočnice pod kojima je naša reprezentacija igrala - otpuštene.

No, slijedilo je još gore, u drugom dijelu igre Španjolci su na samom isteku četvrtine poveli sa dva razlike, četvercem danas sjajnog “djedice” Manuela Estiartea. Još uvijek nismo paničarili, jer uz sve dotad pokazano, uz vodstvo “furija” od dva gola prednosti - Španjolci nisu ničim impresionirali. Samo su znalački koristili svoje najjače oružje - iskustvo, i bez popusta kažnjavali svaku našu pogrešku. Na suprotnoj strani, naše je napadače frustrirao vratar Perez Rollan, koji je skinuo nekoliko vrlo teških i važnih lopti našima.

Treća faza igre davala je nadu u optimizam, jer naši su izjednačili rezultat na 5:5, no ponovno su Španjolci bili nemilosrdni prema jednoj pogrešci naše obrane i u zadnju fazu igre ušli s pogotkom prednosti. Bilo je čisto nevjerojatno koliko su naši teško stizali do prigode za udarac, koliko neodlučno su djelovali Kržić, Bošković, Šimenc i ostali sa vanjskih pozicija, koliko im je “trzaja” bilo potrebno za odluku uputiti udarac ili ne.

Utakmica je praktički riješena početkom zadnje četvrtine, koju su naši prespavali. U tren oka, ponovno najviše zahvaljujući dekoncentraciji naših igrača, Španjolci su stigli do velikih i nedostižnih 5:8, 5 minuta prije kraja. Tek tada se osjetilo kako su naši igrači zaigrali opuštenije, shvativši da je “vrag odnio šalu”. Vrlo brzo, Hrvatska je smanjila na 7:8, pogocima Baraća i Sarića, no još jedno genijalno proigravanje Estiartea označilo je kraj. Fatović je minutu prije kraja smanjio na 8:9, imali smo čak i posljednji napad, no odigran je u stilu čitave utakmice - bez prave ideje i koncentracije. Fatović je morao uputiti udarac izdaleka na isteku napada, što nije bio težak zadatak za danas odličnog Rollana.

Razočaranje na kraju bilo je ogromno, kako u bazenu, na tribinama, tako i u Hrvatskoj, na svim mjestima gdje se gledala utakmica. No, najteže je ipak bilo igračima, koji su se mjesecima spremali i - spremili - za osvajanje medalje na Olimpijskim igrama. Utjehu im je nepotrebno nuditi, jer su sigurno svjesni da su zaustavljeni od momčadi koja je slabija od njih...