Vaterpolo i vaterpolsko prigovaranje

Disciplinska komisija Hrvatskog vaterpolskog saveza koncem je prošle godine zbog "nedoličnog ponašanja" Jugovih funkcionera tijekom finalne utakmice Kupa protiv Mladosti u Zadru kaznila predsjednika Juga Gorana Hrnića i izvršnog potpredsjednika Željana Konsua zabranom obnašanja dužnosti u trajanju od šest mjeseci. Nikša Drobac je suspendiran na tri utakmice neigranja, trener Elvis Fatović na dvije i pomoćni trener Miho Bobić na jednu utakmicu nevođenja momčadi.

Čelnici Juga su po primitku vijesti o odluci disciplinskog suca Alena Pešušića ostali "zatečeni" i najavili poduzimanje "određenih poteza". Tjedan dana poslije iz klupskih prostorija i dalje dolazi muk što otvara prostor pojavi raznih špekulacija poput jedne izuzetno pogibeljne za budućnost hrvatskog vaterpola u cjelini - povlačenja igrača Juga iz reprezentacije.

Iz dubrovačke Vaterpolske udruge Danče stoga smatraju presudnim upozoriti na "tendencioznost" i "dvostruka mjerila": od suspenzije predsjedniku i izvršnom potpredsjedniku koji su "krivi jer su uznemiravali i vikali na suce čime su prekršili članak 48", kazne treneru koji je "ometanjem službene osobe u obavljanju dužnosti prekršio članak 53" i kazne Drobcu zbog bacanja čunja i obuće u bazen.

Dančari se pitaju zbog čega primjerice svojedobno odbijanje ekipe da uzme medalje za drugo mjesto ili ovogodišnje vikanje dužnosnika Mladosti (doktor Boris Labar) nije okarakterizirano nepriličnim ili zbog čega je Fatović zaradio dvije utakmice kad njegov navodni grijeh (u obrazloženju, naime, piše da je Fatović isključen crvenim kartonom što nije točno nego je dobio drugi žuti i automatski crveni) povlači najmanje tri utakmice i novčanu kaznu od najmanje 1000 kuna. Ni posljednja stavka ne stoji jer čunj i šlapu u bazen nije bacio Drobac nego Ivan Sukno.

Hrnić je prošli tjedan izjavio: "Lijep su igrokaz odigrali, kadija nas tuži i kadija nam sudi" nakon čega su, međutim, u Jugu službeno i dalje suzdržani, ali u najboljem je interesu vaterpola kao jednog od najtrofejnijih hrvatskih sportova (aktualna smo svjetska bronca, a prije tri godine smo se busali u prsa i svjetskim zlatom i kao sve je bilo u redu) da se javno progovori o, najblaže rečeno, nesuglasicama i raščisti zrak.

Iz jednostavnog razloga što je vaterpolo sport koji rapidno gubi publiku. Gledatelji su i na tribinama i pred TV ekranima izgubljeni u neujednačenim sudačkim kriterijima, iščuđavaju se i igrači kojima je jedan te isti potez čas dozvoljen, čas nije (lanjski Final Four u Rijeci je bio jedan od drastičnijih primjera kada je u finalu kriterij varirao od četvrtine do četvrtine), vaterpolo utakmice se na televiziji prenose "svake prijestupne", a i krovna tijela sama sebi podmeću nogu i marginaliziraju svoj sport (posljednji je primjer ovogodišnje Europsko prvenstvo u Zagrebu koje će se krajem kolovoza i početkom rujna poklapati sa Svjetskim košarkaškim prvenstvom u Turskoj).

Prošle godine hrvatski su seniori osvojili svjetsku broncu, U-20 reprezentacija europsko zlato i U-18 reprezentacija svjetsko zlato. Pametnome dosta. Onima drugima, pak, poziv da se osvijeste i hrvatski vaterpolo prestanu povlačiti kroz blato.